Porodice ubijenih na Kapiji i ovog su 25. maja od ranog jutra na Aleji mladosti na tuzlanskoj Slanoj banji. Tu je posljednje počivalište 51 žrtve, od ukupno 71, koliko je usmrtila agresorska granata prije tačno 25 godina. Iako je prošlo četvrt vijeka od stravičnog uločina nad civilima bol roditelja i članova porodica ubijenih nije ništa manji.
Nedim Rekić bio je uspješan fudbaler, koji je prije rata otišao igrati fudbal u Austriji. Ipak, vratio se u svoju Tuzlu odman nakon 15. maja 1992. godine. Njegova majka Vahida Rekić, kaže da vjeruje da je sve što se dogodilo sudbina, jer je njenog sina nešto vuklo da se vrati kući.
- Toga dana otac mu je otvorio kapiju ispred kuće i rekao da ne ostaje dugo, jer se puca. Ocu je odgovorio “ne brini, trebao bi i ti sutra sa mnom na liniju”. Meni je rekao “mama, ako poginem znaj da nikoga nisam mogao ubiti”. Dok je išao u školu, kad vidi gladnu macu on nju nahrani i dođe kući gladan. Takav je bio. Te noći nije ga bilo kući do ponoći i tada smo izgubili nadu. Sjedio je s djevojkom na Kapiji kada je pala granata i geler ga je pogodio u srce – priča Vahida Rekić, majka čiji je sin ubijen u 27. godini.
U Tuzli je u petak otvorem Memorijalni centar “Kapija” gdje se nalaze fotografije svih ubijenih, njihovi lični predmeti te dokumenti koji govore o suđenju Novaku Đukiću pred Sudom BiH. Za ovaj zločin pred Sudom BiH nekadašnji komandant Taktičke grupe Ozren Vojske Republike Srpske Novak Đukić, osuđen je na 20 godina zatvora jer je naredio da se topovskim projektilima gađaju civilni ciljevi u Tuzli. Đukić je prije odlaska na izvršenje kazne pobjegao u Srbiju, gdje i danas slobodno živi.
- U Memorijalni centar ja ne mogu ući. Ne mogu. Neka ide ko hoće, ali ja stvarno ne mogu. Jedino kćerka, zet, unuka i prijatelji, to mi je ostalo od života, a bol ne jenjava. Nemam snage više – kaže Zilha Kurtalić, majka Vedrane čiji je život agresorska granata prekinula u 15 godini, piše Faktor.
Današnji 25. maja posebno je teko pao Esmi Slijepčević.
- Prošlo je 25 godina, ali ovih dana se jako loše osjećam. Prvo se dogodilo otvaranje Memorijalnog centra “Kapija”, pa 23. maja Askov rođendan, dan kasnije Bajram i danas godišnjica zločina na Kapiji. Sve jedno iz drugog. Izgubljena sam totalno – kaže Esma Slijepčević, majka ubijeng Asima Slijepčevića čiji je život prekinut u dvadesetoj godini.
Zehra Mahmuzić tetka ubijene Jasminke Sarajlić došla je položiti cvijeće na Slanoj Banji, a potom je krenula prema Kapiji.
- Jasminkina majka je umrla i ja sam ostala tu da se sjećam. Ona nije poginula na mjestu, preminula je četiri dana poslije. Bila je teško ranjena , ostala je bez ruke i noge i na kraju je preminula u bolnici – priča Zehra o Jasminki koja je imala 23-godine i bila student elektrotehnike.
Prije polaganja cvijeća na Kapiji u zrak je pušten 71 bijeli balon s imenima svih ubijenih. Ove godine nije bilo komemorativnog programa zbog zabrane okupljanja, ali broj ljudi koji su došli odali počast i ove, kao i svake godine, bio veliki. Počast su odali i predstavnici svih nivoa vlast od grada i kantona, pa do predstavnika FBiH i države.
