17. maja 1992. godine poginuo je Želimir Vidović – Keli. Bio je to jedan od zapaženijih igrača FK Sarajevo, igrač zbog čijih poteza su navijači dolazili na utakmice.
U jednom od martovskih dana 1992. godine, popularni “Keli” je iz svoje kafane na Lukavičkoj cesti, pesnicama istjerao grupu razularenih četnika kad su pretjerali u svom orgijanju, a to je bio razlog da ubrzo napusti svoj lokal i kuću.
Ubrzo nakon toga njegova kuća postala je snajpersko gnijezdo, koje je kasnije uz velike napore eliminisano. Kada su otpočele borbe, Vidović je, kao i većina istinskih sportista stao u odbranu domovine. Prepričavale su se situacije u kojima je Vidović, kao dobrovoljac s velikom hrabrošću, pomagao ranjenicima, te da je, iako su mnogi od njega tražili da, zbog ranijeg sukoba sa četnicima, to ne čini, Vidović ostao pri svojoj odluci i tako jednom prilikom između mnogobrojnih barikada i kroz kišu granata odvezao ranjenike u bolnicu “Koševo”.
Kada se javio iz grada nakon uspješno obavljenog zadatka, svi su od njega tražili da ostane u gradu dok se situacija koliko – toliko ne smiri, a prolaz između barikada ne bude barem malo sigurniji.
Nažalost, tom prilikom “Keli” nije poslušao prijatelje, niti komandanta, te je krenuo “na put bez povratka”, možda vjerujući u ratnu sreću i mogućnost da mu, bez ikakvog razloga, četnici neće ništa.
Na jednoj od barikada je i zaustavljen, a potom i odveden u zloglasnu kasarnu Nedžarićima, gdje ga je nakon mučenja likvidirao poznati zločinac, Željko Ražnatović – Arkan.
Teško je bilo šta reći nakon toga. Želimir Vidović – Keli se na opisani način rastao sa svojim Sarajevom i Koševom, otišao je, ali je postao istinska legenda koje se sjećaju i trebaju sjećati sve generacije, ne samo navijači FK Sarajevo, nego i sve istinske patriote i oni koji ovaj grad i državu osjećaju svojim mjestom i domovinom.
