COVID-19 podlo se ušunjao u našu domovinu. Taj nepozvani gost ukrao nam je do sada dvadest i jedan dan. Svi bježimo od njega, krijemo se u našim domovima. A on ne bira, uzima nečije nene i đede. Vječno.
Svi drugačije podnosimo ovu izolaciju. Imamo one koji su u velikom strahu pa zbog toga napadaju oboljele, one nemarne koji uprkos upozorenjima ipak izlaze iz domova jer i dalje ne vjeruju u postojanje COVID-19. Imamo i naše heroje koji idu na posao i vraćaju se sa strahom. Humane ljude koji čine sve da stariji ostanu u kući, obavljajući njihove poslove u gradu. I, na kraju, imamo kreativce.
Ono što je dobro donijela ova izolacija, jeste inspiracija moje mame. Bosanska soba je u našoj kući. Moja mama je dane provodila izrađujući je. Jako sam ponosna na nju što čuva bosansku tradiciju. Dane i dane je provodila tako što je vezla jastučnice i prekrivače. Često bi se ubola iglom, pa nam je potrošila sve flastere. Jednog dana iz naše kuće se čula buka. Pravila je sećiju. Da, moja mama je napravila pravu sećiju. Sjekla je spužvu i pravila jastuke. U nju je pronašla i mjesto za naše uspomene. Stavila je mlin za kahvu od rahmetli nene Bide i prostrla ponjavu koju je tkala rahmetli nena Muša.
Neka vam ovo bude primjer.
Učinite sve da lijepim trenutcima potisnete ove ružne kojih ima puno.
Ne dajmo COVID-19 da nam krade vrijeme. Dina Malagić
