Zbog svog posla koji radim, naletio sam na životne priče nekoliko puta u poslednjih nekoliko dana koje su drugi ispričali o kojim mislim da moramo razgovarati. U osnovi, također smatram besmislicom da se o tome uopće govori, baš kao što ljude treba poučavati o osnovnim higijenskim pravilima. Sve je to apsurdno.
Ljudska glupost i strah se polako šire do tačke u kojoj se svaki profesionalni vozač (u daljnjem tekstu zvan vozač / vozač kamiona) ima strah da kaže da nosi virus, ili da je bolestan, itd. U manjim selima, malim gradovima u kojima se ljudi svi znaju, gotovo su naoružani za sam povratak vozača.
Da razjasnimo neke stvari !!! Većina tih kamiondžija / vozača bila je izolirana od svih i svakako već nekoliko sedmica tokom svojih transportnih dužnosti . Kabina kamiona / automobila je u karanteni nekoliko sedmica (ne 2 sedmice !!!). Na svim mjestima utovara i istovara moraju nositi maske , rukavice i izjave se popunjavaju i pod strogom kontrolom i dezinficiraju. Većinom ne mogu napustiti kabinu kamiona, prijaviti se na recepciji (sve prolazi kroz staklene zidove) ili ući u skladište. Naravno, znam i da to nije općenito i postoje kompanije u kojima ne rade svi, ali većinom su. Takođe znam da postoje vozači koji još dugo i posle neće obraćati pažnju na pranje ruku kao i niko drugi. Ali to nije samo za kamiondžije, zar ne? I ove sedmice nisu počeli zatezati, već otprilike. Prije 3 sedmice. Tiho, moraju izdržati svi šoferi kad uđu i državu, znaju da je pečat na njima, što u osnovi izaziva unutrašnju anksioznost.
Supruge / djevojke koje svakodnevno rade kod kuće, mnogo su više izložene riziku od zaraze kada svaki dan idu na posao, idu po dijete, a onda imaju dodatne sastanke, idu u kupovinu i još mnogo toga. Stotine ljudi ih svakodnevno okružuju i kihaju jim sedmicamne shvaćajući da je virus već tu. On je već bio ovdje, jednostavno nismo znali za to niti smo se time bavili.
Mnogi ljudi nemaju pojma da poslovi vozača ionako nisu jednostavni. Pa sad. Mnoge kolege odlaze svake sedmice u ovo vrijeme a da ne znaju šta mogu očekivati sutra, naredne sedmice. Ne znaju kada će ih staviti u karantin ili regiju u kojoj radi, kada će se naći u opasnoj zoni. Ali oni su na putu. U ovoj nesigurnoj situaciji ostavljaju svoje porodice i djecu kod kuće. I oni rade svoj posao jer je to njihov posao i mnoge kolege nemaju izbora.
Ljudi, radujte se kad ovi momci odu, jer ako ne odu, trgovina će prestati, lanac opskrbe će se zaustaviti, a nećete imati ni priliku kupiti kombinaciju brašna-šećera i ulja. Neće biti načina da napunite automobil i nećete dobiti lijek u ljekarni.
Tako da bi svi trebali udahnuti i ne ispoljavati svoje frustracije zbog vozača, ali budite sretni što ćete na cesti vidjeti kamion i kombi i biti zahvalan što će se vaš komšija (koji će uskoro biti poslan na turu) vratit kući svojoj porodici .
