Od jučer miriše na svakom koraku, u skoro svakoj ulici. Cvijeća na svakom koraku. Od karanfila, ruža, sakcijskog cvijeća… lijepo dekoriranog za najljepše.
U zavisnosti od grada do grada, variraju i cijene. Danas, dan uoči Dana žena, razumljivo reći će trgovci, cijene cvijea su nešto veće nego što će, recimo, biti sutra u poslijepodnevnim satima.
Ove fotografije snimili smo u Zavidovićima. Tamo, kao i u većini drugih gradova, za jedan karanfil treba dati 1,50 KM, za ružu od tri do četiri marke. Za manji buket cvijeća, lijepo ukrašen, dat ćete 10 ili onaj nešto bolji 15, 20 pa i do 50 KM. Cvijeće u saksijama kreće se od 15 maraka pa do 100 i više.
Na štandovima gdje se cvijeće prodaje, što je lijepo za vidjeti, dosta muškaraca – mlađih i starijih. Obradovat će nježniji spol, mame, supruge, sestre, učiteljice, radne kolegice…
Međunarodni dan žena je dan kada se slave ekonomska, politička i društvena postignuća žena. Iako borba žena traje već stotinu godina, ona još uvijek nije završena.
Žene u cijelom svijetu još uvijek se bore s raznim predrasudama, diskriminacijom, staklenim stropom u posebno u poslovnom svijetu, još uvijek manje zarađuju od svojih muških kolega, a često su izložene seksualnom uznemiravanju, mobingu i zlostavljanju.
U nekim dijelovima svijeta ženama su uskraćena i gotovo sva osnova ljudska prava.
Pritom, kao i većina praznika, i ovaj je podlegao komercijalizaciji, pa se na ovaj dan ženama uglavnom poklanja cvijeće, dok se njegova suština potpuno zaboravlja – većina ljudi i ne zna zašto se slavi 8. mart, ne zna da ovaj dan slavi borbu žena za ravnopravnost, već smatra da slavi generalno ženski rod.
Ne smijemo zaboraviti suštinu ovog dana i zato vas podsjećamo na dugogodišnju borbu žena u kojoj su najveći uspjesi bili uvođenje osmosatnog radnog vremena, ujednačavanje plaća za muškarce i žene, jednaka biračka prava, bolja zdravstvena zaštita žena i podrška porodiljama.
Ideja da se obilježava međunarodni dan žena se prvi put pojavila početkom 20. vijeka u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uslova.
Naime, žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. marta 1857. godine u New Yorku.
Tekstilne radnice su protestovale zbog loših radnih uslova i niskih plata. Demonstracije je rastjerala policija, a te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije. Protesti na 8. mart su se događali i slijedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeči kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa.
Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija bila je održana u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke Internacionale te ustanovila “Međunarodni dan žena” na prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin.
Godine 1975, koja je proglašena Međunarodnom godinom žene, UN su službeno počele obilježavati Međunarodni dan žena. Žene u BiH i drugim republikama bivše SFRJ, dobile su pravo glasa .
