Nakon što bude obavljena ekshumacija, a potom i identifikacija te se potvrdi da tijelo stradalog migranta početkom oktobra na području Bileće pripada dvadesetogodišnjem Saidu Addouu iz Maroka, započet će proces njegovog transporta u rodni Berkane, gdje će biti predato porodici.
Ekshumacija i proces transporta u rodni Maroko bit će obavljena uz finansijsku pomoć ambasade Kraljevine Maroko u Zagrebu potvrdio je ekskluzivno za Anadolu Agency (AA) Sadet efendija Bilalić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Gacko i Bileća.
“Ako Bog da, u krajnjoj namjeni on će se naći kod svoje rodbine i porodice u rodnom Berkanu, u Maroku. Za koliko vremena, to ne možemo precizirati. To je zakonski oganičeno vremenom s obzirom da se moraju izvršiti sve predradnje, ali je svakako jako bitno da smo uspjeli makar osigurati sretan završetak, ako se tako može reći”, naveo je efendija Bilalić.
Na gradskom mezarju u Bileći, gdje je ukopan ubijeni migrant trenutno stoji bašluk sa natpisom “Muhadžir N. N.”. Iako, označen kao nepoznata osoba, ubijeni migrant nije zaboravljen o čemu svjedoči cvijeće na njegovom mezaru. Dođu, kažu nam, ljudi i prouče Fatihu.
“Mnogo je bilo slučajeva smrti migranata i u Bosni i Hercegovini i u regionu, na toj njihovoj ruti kojom prolaze. Ali, ovo je izazvalo jednu širu pažnju, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u regionu. Dovoljno o tome govori da je i BBC pravio prilog o ovom slučaju”, naglašava u razgovoru za Anadolu Agency efendija Bilalić.
Ono što je njima onoga trenutka kada se sve desilo bilo jako važno, kaže efendija Bilalić, jeste da pokušaju pronaći njegove prijatelje i rodbinu da ne ostane nišan kao NN.
“I spletom okolnosti i voljom dobrih ljudi, a u tome je značajno pomoglo Udruženje ‘Solidarnost’ iz Bihaća, te zaslugama graničnog policajca Ivice Sablje, doktora Emira Shejk, kao i važne uloge koju je odigrala Anadolu Agency i njenog uredništva i još nekoliko ljudi koji su se intenzivno uključili u sve to iz čistih humanih pobuda da na neki način obilježimo neznani mezar to smo i uspjeli. Porodica se javila prije nekoliko dana, Mustafa brat ubijenog Saida Addoua. Njih je mnogo toga interesovalo i sama smrt i šta se desilo u svemu tome. Mi kao Islamska zajednica u BiH nismo željeli da komentarišemo sam postupak koji se vodi u Okružnom javnom tužilaštvu Trebinje po tom pitanju. Mi smo se fokusirali na samu identifikaciju i naravno nakon što je brat u Maroku prijavio službeno nestanak brata i saznanja da je on ubijen u BiH, na području opštine Bileća sve se počelo odmotavati”, kaže efendija Bilalić.
Kontaktirala ga je, kaže, ambasada Kraljevine Maroka u Zagrebu kao jedinu osobu koja bi bila koordinator same ekshumacije u narednom periodu.
“Jako je bitno da se ambasada Kraljevine Maroko zainteresovala za slučaj i da će ona pomoći porodici u smislu ekshumacije koja zahtijeva veliki finansijski iznos”, ističe efendija Bilalić.
Naime, efendiji je brat Mustafa, nakon što je vidio slike koje su mu dostavljene, proslijedio uslikanu ličnu kartu na ime Saida Addoua za kojeg se ustanovilo da je njihov brat koji je prije nekoliko mjeseci otišao iz Maroka.
“Svakako da je u ovom našem segmentu fokusa bila porodica koja je identifikovala svoga brata, sina Saida. Ne znamo šta kaže zakon o tome, odnosno kako službeno to ide preko Ministarstva vanjskih poslova BiH i Ministarstva pravde BiH, odnosno kako će to doći”, kazao je efendija Bilalić.
Efendija Bilalić u petak je imao i službeni razgovor u Policijskoj upravi Trebinje o slučaju “identifikacije ubijenog migranta na području Bileće”.
“Službeno sam imao i razgovor u PU Trebinje o saznanjima kako je tekao proces komunikacije s porodicom kroz proteklih 20-tak dana, da je to bilo sasvim kroz ovu humanu namjenu svih nas. Nisam sam bio uključen, to je bio čitav tim ljudi humanista, dobrih ljudi koji žele pomoći i kojih ima još uvijek u zemlji, u BiH i okruženju”, naveo je efendija Bilalić.
Podaci da u pomoćni objekat, odnosno gasulhanu Gradske ili Careve džamije u Bileći navraćaju migranti, gdje često prespavaju, kaže efendija Bilalić, pogrešno se tumače.
“Ono što ne bih volio, s obzirom da je veliku medijsku pažnju izazavalo, jeste da ta gasulhana koja je otvorena 24 sata za sve putnike namjernike ove vrste pogrešno bude shvaćeno. Stvara se jedna atmosfera u stvari gdje se nana Fata Jaganjac i ja, pomažući migrante, optužujemo da ih prizivamo na ovu rutu, što apsolutno nije istina. Naša je obaveza pomoći svakog dobrog čovjeka. Jako mi je drago da smo kroz razne medije koji su bili prisutni ovih par dana vidjeli reakcije građana Bileće sasvim ljudske, sasvim prirodne od onoga što je oficijelna lokalna vlast pokušala prikazivati kroz nekakve zborove građana i takve situacije”, kaže efendija Bilalić.
Ekipa Anadolu Agency u objektu gasulhane Gradske ili Careve džamije u Bileći zatekla je ostavljenu odjeću što svjedoči da su migranti u proteklom periodu bili tu. No, da zapravo objekat koriste s ciljem da se sklone od eventualne kiše, te bar presvuku, obave najnužniju higijenu i okrijepe, svjedoči i podatak da su im humani ljudi ostavili pakete s vodom, a bude i ponešto hrane.
“Ja sam ih nalazila kod džamije. Ponašaju se ko mravi što se kaže. Niti su koga uvrijedili, niti su u Bileći nekome nešto uradili. Da sam ja primijetila, javila bih da je neko to učinio. A nije. To garantujem svojim životom. Niti su od koga što zaiskali, niti uzeli. Ako su došli u prodavnicu, platili su. Baš sam prodavačicu pitala jesu li joj ostali šta dužni, da ja platim, ako oni to nisu. Rekla mi je da se to nikada nije desilo, nego da sve pošteno plate”, kaže nana Fata Jaganjac.
Tu iza džamije je, kaže nedavno srela migranta u vrijeme dok je obavljao namaz, klanjao. Samo mu je, kaže, rukom signalizirala da nastavi, da se ne boji ni on nje, niti ona njega.
“Prvih dana kada su počeli nailaziti nešto su im ljudi kupovali i ostavljali. No, pojedini ljudi su počeli da ih zovu ne migrantima, nego mudžahedinima. I onda ti ne bude svejedno. Ali, pitala sam ih jesu li ikome zla nanijeli. Idu od velike nevolje. Ali, ima finih ljudi, ipak. Kada pođem da vidim ima li koji migrant oko džamije, primijetim da su bili, jer vrata na ulaznoj kapiju budu otvorena. Iz prodavnice žene spreme hljeba. Srpkinje. Nema veze ko je ko. Ima čovjek koji kaže da ako naiđu, neće ručati ako njima nije dao. Niti su kome u Bileći šta zla uradili, niti napravili. Svašta se priča da su negdje radili obijali, palili… Nikada ovdje nisu”, tvrdi nana Fata.
Posljednji put migranti su u gasulhani džamije u Bileći bili prije nekoliko dana. Primijetila je to nana Fata jer je, kaže, kapija na ulazu bila otvorena.
“Znam kada kapiju zavežem kako ostavim. Kada sam prije neki dan naišla, vraćajući se iz Trebinja, vidim kapija otvorena. Otišla sam kući, malo odmorila i vratim se i vidim da su bili. Tu samo da prespavaju. A, jadno je to spavanje. Na betonu. Ne dao Bog nikome”, kaže nana Fata.
IB/Anadolija
