Piše: dr. Selman el-Avde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Jednom prilikom, dok sam putovao avionom, pored mene je sjedio čudnovat mladić. Na njemu su se vidjeli znakovi tuge, depresije i otuđenosti. Kao da je osjećao strah da bilo ko sjedi pored njega, da razgovara ili da se rukuje s njim.
Taj mladić podsjetio me na zaključanu kuću u koju, ako želiš ući, moraš prvo pronaći ključeve.
Šta hoću reći? Hoću reći, može se desiti da s tim ili njemu sličnim mladićem možda budeš želio ući u trgovački posao, ili učestvovati u nekom tehnološkom projektu, ili kulturnom ostvarenju, ili želiš da ga pozoveš u dobro, a zaštitiš od zla, ili možda hoćeš da se okoristiš od njega na osnovu pozitivne osobine koju ima i koju je moguće iskoristiti.
U svakom slučaju, ti se ovdje možeš naći pred bogatašom, ili pred jedinstvenim (nadarenim) čovjekom, ili pred pobožnjakom, ili pred čovjekom koji je sklon devijacijama, ili pred prosjakom, ili pred bilo kojim i bilo kakvim čovjekom ….
I ono što uvijek moraš imati na umu jeste da je on prije svega čovjek, insan i da, kada se rodio, nije posjedovao ništa. Govoreći o stvaranju čovjeka, Allah, dž.š., u Kur'anu veli: ”Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni.” (En-Nahl, 78.) A zatim spominje smrt i proživljenje: ”A doći ćete nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili.” (El-En'am, 94.)
I svaki pokušaj da izađeš iz tih okvira ljudskosti bit će osuđen na neuspjeh. Srećom, i ti si čovjek, i imaš dosta znanja o čovjeku, o ljudskim potrebama i osjećanjima.
Allahova mudrost zahtijevala je da Allah šalje ljudima poslanike od njihove vrste, ljude koji jedu hranu, koji hodaju po trgovima, koji se žene i rađaju djecu, koji obolijevaju i imaju potrebu za liječenjem i sl.
Svaka ljudska jedinka ima granice ili zidove koji se ne smiju nipošto prekoračiti i preći, svaki insan ima svoju individualnost i posebnost koja zahtijeva ljubaznost, blagost, strpljivost i lijepo ophođenje.
Na to aludiraju i Poslanikove, s.a.v.s., riječi: ”Ko želi da se sačuva vatre i da uđe u Džennet, neka ga smrt ne zatekne osim kao vjernika i neka se prema ljudima ophodi onako kako bi volio da se oni ophode prema njemu.” (Muslim)
To je izvanredni poslanički pristup u ponašanju i odnosu prema drugim ljudima, da se staviš u poziciju čovjeka ispred sebe i da se zapitaš šta je to što on voli i očekuje od tebe?
Pa, voli da ga spomeneš po dobro, a nema čovjeka da pri njemu nema neko dobro koje treba pohvaliti, iskreno, bez obmanjivanja i uveličavanja.
Voli da izraziš svoju ljubav i poštovanje prema njemu kao ličnosti, a kako da ne poštuješ ljudsko stvorenje kada ga je Allah odlikovao i odabrao iznad drugih stvorenja i stvorio ga u najljepšem obliku.
Pročitaj i razmišljaj o ovim veličanstvenim ajetima o čovjeku:
”Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.” (El-Isra’, 70.)
”Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede oni Naši robovi koje Mi izaberemo; bit će onih koji će se prema sebi ogriješiti, bit će onih čija će dobra i loša djela podjednako teška biti, i bit će i onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmašiti – zato će veliku blagodat dobiti.” (Fatir, 32.)
”Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem.” (Et-Tin, 4.)
Stoga, dok pričaš sa čovjekom gledaj ga u oči, rukuj se s njim sa puno topline, budi nasmijan i koristi lijepe i pohvalne riječi.
Prije nego mu pružiš novčanu pomoć, ili dadneš ono što mu je potrebno i što traži od tebe, ponudi mu nasmijano lice, srce, poštovanje i uvažavanje, jer: ”Lijepa riječ i izvinjenje vrjedniji su od milostinje koju prati vrijeđanje.” (El-Bekara, 263.) Postupaj tako prema svojoj supruzi s kojom živiš cijeli život, postupaj tako prema svome djetetu koje će kasnije postati samostalna ličnost sa svojom osobenošću i posebnošću, ali i samostalnom odgovornošću na dunjaluku i na Ahiretu.
Postupaj tako prema svom prijatelju, radnom kolegi ili komšiji kojeg svakodnevno srećeš u džamiji.
Postupaj tako i prema svome slugi i vozaču, bez omalovažavanja i preziranja njegove ljudskosti i njegove ličnosti i znaj da, ako je Allah tebe odlikovao na dunjaluku imetkom ili položajem nad njim, može njega odlikovati na Ahiretu nad tobom, zbog njegove bogobojaznosti, iskrenog vjerovanja i dobrih djela.
Postupi tako i prema strancu kojeg prvi put vidiš i kojeg možda nakon toga nikada nećeš sresti, da ostaviš pozitivan dojam na njega.
Postupaj tako i prema skupini ili džematu kojem pripadaš i priušti im time zadovoljstvo, radost i sreću, pa će i tebe Allah nagraditi boljom nagradom na Ahiretu. I znaj da će veću korist imati onaj koji daje i udjeljuje od onih kojima daje i da su ahiretske nagrade i stepeni mnogo uzvišeniji i vrjedniji.
Čini ljudima dobro, budi prema njima blag i samilostan i čuvaj se nepromišljenosti, optuživanja i grubosti, jer je ta metodologija u radu sa ljudima unaprijed osuđena na neuspjeh.
