Radnici u BiH veoma često postaju žrtve loših uvjeta na radnom mjestu, a iako su možda svjesni da nije ispoštovano sve što je propisano kako bi se osigurala njihova sigurnost, na posao pristaju jer nemaju druge opcije za rad. Posljedice toga su mnogobrojne, od invalidnosti koja nastaje usljed nesreće na radnom mjestu, pa do one najteže – smrti.
Nedavno je u jami Rudnika mrkog uglja Breza poginuo strojar na glavnom transportu, kada ga je zdrobila povratna traka. Da li je ljudski faktor uzrokovao nesreću bit će utvrđeno istragom. Šest mjeseci ranije, u stravičnoj nesreći u podzemnom kopu rudnika boksita kod Srebrenice stradala su dvojica rudara. Na njih se tada obrušilo više od 50 kubnih metara zemlje, a istragom je utvrđeno da u ovom slučaju nije bilo elemenata krivičnog djela.
- Do obrušavanja materijala je došlo iznenada i na taj proces se ničim nije moglo utjecati, osim da se na vrijeme primijeti i da se što prije povuče iz te zone. Najvjerovatnije nastradali radnici nisu uspjeli to primijetiti na vrijeme, odnosno ništa ih nije upozoravalo da bi do toga moglo doći te je taj iznenadni faktor obrušavanja doveo do ove posljedice – saopćeno je ranije iz bijeljinskog Okružnog tužilaštva, te je istaknuto kako nije bilo subjektivnih propusta koji su doveli do nesreće.
Međutim, ovo je jedan od rijetkih primjera da nesreća na radu nije uzrokovana ljudskim faktorom, jer do njih najčešće dolazi zbog nepoštivanja i nepridržavanja pravilnika prilikom osiguravanja mjesta za rad. Prema riječima Nasire Kurtović, vještaka iz oblasti zaštite na radu, rudnik je sam po sebi opasno mjesto, piše Faktor.ba.
- To je opasna djelatnost, a upitno je i to koliko je primjenjivo sve ono što je propisano zakonom i pravilnicima. U većini slučajeva na kojima sam dosad radila, poslodavac nije ispoštovao dosta toga što se tiče zaštite na radu, iako je mogao – kazala je Kurtović.
Rudnici i gradilišta
Ispričala je kako je silazila u jamu Straljani, u sklopu RMU Zenica, te da je za nju to bilo iskustvo koje više ne bi rado ponovila.
- Jama podsjeća na krtičnjak, nema ni podzida niti greda koje bi osiguravale rudarima prostor za kretanje. Ja sam visoka 175 centimetara, sa šljemom na glavi, i imala sam problem sa kretanjem. Kako smo išli dublje, u par navrata sam “potkačila” strop, što je nedopustivo. Inače je propisana visina tri metra – istakla je, dodavši da čovjek i tako nehotice može da se povrijedi.
Drugi problem u jamama je, između ostalog, i transporter koji iz rudnika izvozi rudu, čija traka je uvijek na sredini ili sa strane hodnika gdje rade rudari.
- On je postavljen tako kako jest, ali i rudar mora imati svoj prostor. Kada idete dublje u jamu, taj prostor je sve uži i rudar se nekad mora okrenuti u paraleli sa transporterom, što je također nedopustivo. Zakon je propisao da mora postojati određena razdaljina, jer, naprimjer, transportet može zahvatiti mantil, radno odijelo, a mašina povući, te tako može doći do nesreće. Imala sam i slučajeve u kojima su dizalice bile uzrok povrede. One su potrošni materijal i trebale bi se češće mijenjati, što nije slučaj, te onda dolazi do povrede prsta, ruke i slično. Te male dizalice u rudnicima inače se koriste maksimalno i nakon određenog vremena same po sebi postaju nesigurne i dolazi do povreda – navela je Kurtović neke od primjera sa kojima se susretala posljednjih sedam godina, koliko je vještak iz oblasti zaštite na radu.
Osim rudnika, naša sagovornica spomenula je i gradilišta, koja su, kako je kazala, posebna priča.
- Ovdje u Travniku svakodnevno prolazim pored dva gradilišta na kojima nema ni skele, a kamo li zaštitne mreže ili naprave koje bi spriječile ili ublažile eventualni pad, kako je to pravilnikom propisano. Postoji čitav elaborat o tome kako se ponašati na gradilištu – dodala je.
Kurtović navodi da u praksi i nema toliko mnogo slučajeva da radnici, kako mnogi misle, odbijaju ili zaboravljaju koristiti zaštitu ličnu opremu. Međutim, nekada ni ona nije dovoljna da bi se izbjegla tragedija.
- Bio je, naprimjer, slučaj gdje je mladić od 30-ak godina izgubio život zbog pada sa tri metra visine. Imao je šljem na glavi ali ga nije moga spasiti. On tokom rada na objektu nije imao skelu, nego se kretao po nekoj improvizovanoj, te je pao i slomio vrat – prisjetila se.
Poslodavac odgovoran za zaštitu
Dodala je kako radnici, ponekad, pristaju da rade u uslovima gdje njihova sigurnost i nije obezbijeđena, jer nemaju drugog zaposlenja. Poslodavac je svakako odgovoran u slučaju nesreće ukoliko nije poduzeo nikakve mjere zaštite.
- Da je stavio skelu, osigurao prilaz, mrežu na skeli ili, ako je velika visina, pojas za vezivanje i slično, tada bi se radilo o nesretnom slučaju. Ali, ako ništa od toga nije osigurano, onda je u pitanju neodgovornost. Ne kažem da je to za njih jeftino, ali je svakako “jeftinije” od gubitka ljudskog života koji nema cijenu. Mislim da i u sudskom sporu poslodavac više izgubi kada plaća odštetu za povredu, nego da je uložio u opremu i osigurao sve ono potrebno za bezbijedan rad – kazala je Kurtović.
Nedavno je na Zastupničnom domu Parlamenta FBiH usvojen Prijedlog zakona o zaštiti na radu. Zakon propisuje da je poslodavac dužan radniku koji obavlja poslove sa povećanim rizikom prije početka rada osigurati prethodni ljekarski pregled, kao i periodični ljekarski pregled u toku rada.
Novčanom kaznom od 5.000 do 15.000 KM kaznit će se za prekršaj poslodavac koji izvodi radove na izgradnji, montaži, zamjeni opreme, remontu i rekonstrukciji objekata i tehničko-tehnološkog procesa, ako ne izvodi radove prema tehničkoj dokumentaciji. Zatim, koji stavi u promet ili upotrebu sredstva za rad ili opasne materije bez prethodno pribavljene odgovarajuće dokumentacije…
