Rezolucija o Srebrenici koju je 15. januara 2009. usvojio Evropski parlament (EP) danas predstavlja kamen temeljac, odnosno liniju odbrane BiH od psihološkog nasilja koje je gore od fizičkog nasilja, rečeno je tokom tribine ”Deset godina Rezolucije Evropskog parlamenta o genocidu u Srebrenici“, održanoj u Sarajevu, javlja Anadolu Agency (AA).
Učesnici tribine održane u Gazi Husrev-begovoj biblioteci bili su Mustafa Cerić (reisu-l-ulema iz u BiH od 1993. do 2012.), Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Majke enklave Srebrenica i Žepa” i Amor Mašović, član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine (BiH).
Cilj tribine, čiji je organizator Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka, bio je obilježiti 10 godina otkako je Evropski parlament donio Rezoluciju o genocidu u Srebrenici.
Ferid Dautović, predsjednik Instituta kazao je kako je prošlo deset godina od donošenja rezolucije o Srebrenici s kojom je Evropski parlament pozvao članice EU i Zapadnog Balkana da 11. juli obilježe kao dan sjećanja na genocid u Srebrenici ocijenivši rezoluciju projektom pomirenja.
“U Rezoluciji, koju su podržale sve političke skupine u EP je naglašeno da se potrebno sjetiti i odgovarajuće pokloniti svim žrtvama zločina koji su počinjeni za vrijeme nedavnih ratova na Balkanu. Nažalost, svi parlamenti država nasljednica bivše Jugoslavije nisu se odazvali u obimu i kapacitetu kako se očekivalo, a BiH tu rezoluciju nije usvojila jer u sebi baštini ono što je stvoreno 9. januara 1992., entitet RS”, rekao je Dautović.
Dodao je kako Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka do sada organizirao nekoliko projekata kojima je ukazano da se genocid desio u Srebrenici.
Dautović se osvrnuo na preporuke kako očuvati sjećanje na genocid među kojima je zahtijevati da se o genocidu obavezno uči u školama, uspostavi standardni protokol da zvaničnici na početku posjeta BiH, posjete i Memorijalni centar u Potočarima, te zahtijevati od nastavnika da završe tečaj o srebreničkom genocidu i nauče kako predavati nastavu o genocidu na historijski i pedagoški ispravan način.
Zahvalio je učesnicima tribine koji su pristali da govore o Rezoluciji i podsjete ljude na posljedice genocida koje se ne smiju zaboraviti, iako su bolne i teške.
Mašović je izjavio kako je riječ o izuzetno važnoj Rezoluciji iako u svom nazivu nema riječ genocid.
”Prije svega važno je da je prihvaćena inicijativa da se ona stavi na dnevni red Evropskog parlamenta, i danas obilježavamo dan uoči usvajanja te rezolucije, 15. januara 2009. godine. Važno je da je usvojena, još je važnije da je usvojena odlukama svih političkih blokova unutar EP-a”, rekao je Mašović.
Osvrnuo se na sadržaj Rezolucije i naveo kako ne samo da zaključci koji su navedeni nisu u cjelosti implementirani nego da su pojedinci otišli korak dalje u tvrdnjama da se genocid nije desio i da je Rezolucija izlišna.
”Generalno u tim zaključcima se banalizira, usuđujem se reći i minimizira sam genocid u Srebrenici”, rekao je Mašović koji je podsjetio kako se u prvoj tački zaključaka govori osudi svih zločina na području cijele Jugoslavije.
Smatra kako to nije trebalo stajati u Rezoluciji, jer je posvećena Srebrenici te da je solidarisanje sa svim žrtvama trebalo izraziti u odvojenoj rezoluciji.
”Pitanje ubrzavanja procesa privođenja pravdi ratnih zločinaca, ne da se nije desilo nego se dešavaju upravo suprotne stvari”, rekao je Mašović koji je dodao kako osuđeni ratni zločinci danas se puštaju ranije na slobodu i ne izdržavaju ni minimalne izrečene kazne.
Ne smatra kako je Rezolucija poučila rezultate i da je u toku usaglašavanja pretrpjela promjene.
Efendija Cerić se osvrnuo na historijske prilike koje su dovele do donošenja Rezolucije istakavši kako ona predstavlja jedan od najvećih uspjeha da se zaustavi nastavak psihičkog nasilja koje se ogleda u negaciji genocida, odnosno u ubijanju istine i pravde za žrtve genocida.
Smatra kako Rezolucija nakon deset godina nije samo nešto napisano na papiru već predstavlja kamen temeljac, liniju odbrane BiH od psihološkog nasilja koje je gore od fizičkog nasilja.
Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Majke enklave Srebrenica i Žepa” izjavila je kako je Rezolucija vrlo važna za žrtve genocida i da je potvrđeno da se genocid zaista desio.
Izrazila je žaljenje što BiH ne može donijeti rezoluciju, kakvu su donijeli parlamenti u susjednim zemljama.
Pozvala je one koji su počinili zločine da to priznaju jer će im tako biti lakše, i njima i žrtvama. Podsjetila je da je pokrenuta kampanja odnosno projekt kojim neće dopustiti da se negira genocid.
”Dok god postoji i jedna majka u Srebrenici ili Žepi, neće dozvoliti da se zaboravi ono što smo mi preživjele 1995. godine“, rekla je Subašić koja je najavila poziv mnogim ljudima, kako mladim tako i zvaničnicma da posjete Potočare.
Genocid u Srebrenici najveći je masovni zločin počinjen na tlu Evrope nakon Holokausta u Drugom svjetskom ratu.
U genocidu nad Bošnjacima Srebrenice u julu 1995. godine, koji je izvršila tadašnja Vojska Republie Srpske (VRS) potpomognuta vojno-logistički jedinicama sa prostora Srbije ubijeno je najmanje 8.372 ljudi, uglavnom muškaraca i dječaka. Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić proglašen je u martu 2016. godine pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu krivim za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini i osuđen na kaznu od 40 godina zatvora. Bivši general Vojske Republike Srpske Ratko Mladić pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u novembru 2017. prvostepeno je osuđen na doživotnu kaznu zatvora.
U Rezoluciji o Srebrenici, izglasanoj 15. januara 2009., Evropski parlament (EP) je pozvao države članice Evropske unije (EU) i države Zapadnog Balkana, da obilježe 11. juli kao dan sjećanja na genocid u Srebrenici. U Rezoluciji se navodi da je potrebno sjetiti se i odgovarajuće pokloniti svim žrtvama zločina, koji su bili počinjeni za vrijeme ratova na Balkanu.
IB.com/Anadolija
