Na predstavnika interesa hrvatske države u Sarajevu ne bi smjela utjecati avanturistička politika Dragana Čovića i njegove svite.
I dosad su neki hrvatski diplomati ozbiljno sramotili državu, koju zastupaju u inozemstvu, od toga da su optuživani za napastovanje služinčadi, do toga da su se upleli u šverc, kriminal, zloupotrebu droga. Međutim, nitko nikad nigdje nije Hrvatsku tako snažno osramotio kao što je to 9. siječnja u Banja Luci učinio Ivan Del Vechio, sada već vjerojatno bivši hrvatski ambasador u Sarajevu.
Kad su me iz jednog zapadnog medija jučer pitali kako je moguće da se Del Vechio našao na banjolučkoj proslavi genocida, nisam mogao vjerovati da je njegova prisutnost na Dodikovoj proslavi plod „vlastite pameti“ ovog diplomata, koji je još od listopada 2013. godine akreditiran kao veleposlanik u Sarajevu.
Republika Hrvatska spada među one države koje poštuju odluku Ustavnog suda BiH o tome da je proslava takozvanog „Dana Republike Srpske“ protuustavna, i dijeli uvjerenje da se tom proslavom u Banja Luci zapravo slavi genocid nad Bošnjacima, Hrvatima i drugim nesrpskim stanovništvom na području što su ga zauzele Karadžićeve i Mladićeve trupe.
Prijateljska čavrljanja s tipovima poput Dodika
Nije, doduše, Del Vechijin incident prva hrvatska neugoda vezana uz 9. siječnja i Milorada Dodika. Prije nekoliko godina, u vrijeme predsjedničkog mandata Ive Jospovića, Dodik se pohvalio time da mu je Josipović čestitao Dan Republike, a ovaj to nije demantirao. Legenda kaže da to nije ni mogao, zato što je tog dana njegova savjetnica prijateljski čavrljala s Dodikom i usput mu rekla da ga pozdravlja Predsjednik i da mu čestita državni praznik. Prijateljska čavrljanja s tipovima poput Dodika uvijek imaju visoku cijenu.
Ipak, odluka da bude jedini diplomatski predstavnik iz neke od demokratskih država (pustimo nastranu Rusiju i Srbiju i njihove interese) na Dodikovoj proslavi nije nešto što veleposlanik donosi sam. Na predstavnika interesa hrvatske države u Sarajevu ne bi smjela utjecati avanturistička politika Dragana Čovića i njegove svite, koja je u savezništvu s Dodikom.
Osim zaštite hrvatske zajednice u BiH, hrvatski veleposlanik ima i složeniji zadatak - zastupati državne interese Hrvatske. A Hrvatska, kao članica EU i NATO saveza, mora poštivati međunarodni poredak i kloniti se podrške počiniteljima genocida, ratnim zločincima i ratnim profiterima, što se roje oko Dodika, i zagovarati politiku jačanja cjelovitosti i održivosti BiH.
Paradoks u skandalu, što ga je Del Vechio počinio u Banja Luci 9. siječnja, je i to što Hrvatska insistira na provođenju judikature Ustavnog suda BiH kad je riječ o izbornom zakonodavstvu i zaštiti biračkog prava Hrvata u BiH, a da odluku tog istog Ustavnog suda njen veleposlanik tako flagrantno krši, prisustvovanjem Dodikovoj proslavi genocida. To da će na takvoj proslavi onda kao junak biti apostrofiran i neki Lisica, koji je prema hrvatskim sudbenim vlastima pravomoćno osuđen ratni zločinac, pa da će onda Del Vechio figurativno s Dodikom, osim pogromu Bošnjaka i Hrvata nazdraviti i raketiranju Šibenika, logična je posljedica politike bez pameti kakvu u Sarajevu provodi ambasador Del Vechio.
Isprika službenog Zagreba službenom Sarajevu
Ovaj nesretnik će sada biti umirovljen, uz sve izraze sramote koju je zaslužio. Valja se nadati da nezadovoljstvo premijera Plenkovića njegovim postupkom neće stati na skrivljenom opozivu Del Vechija, nego da će slijediti i isprika službenog Zagreba službenom Sarajevu u kome će se javno reći da Hrvatska poštuje ustavni poredak BiH, osuđuje genocid, ne želi komunikaciju s ratnim zločincima i ispričava se Sarajevu zbog pogrešnog dojma koji je njen ambasador u Sarajevu stvorio o hrvatskoj politici prema BiH.
Krajnje je vrijeme da Zagreb u Sarajevo uputi kompetentnog diplomata ili diplomatkinju, poznavaoca regionalnih prilika i osobu koja će biti sposobna zastupati hrvatski državni interes u Sarajevu, a ne pretvoriti se u zatočenika politike Dragana Čovića.
Mandat Ivana Del Vechia obilježen je time što hrvatski veleposlanik uglavnom ne sudjeluje na koordinacijskim sastancima veleposlanika država članica EU, vjerojatno zato što mu je engleski previše loš da bi mogao iznositi stavove i zastupati hrvatske politike i policy rješenja.
Vrijeme je da sramota, što ju je ovaj akter od listopada 2013. nanosio Hrvatskoj, sada bude prekinuta, a da budući diplomatski predstavnik Hrvatske u Sarajevu bude sposoban razlučiti odnose s Hrvatima u BiH i državne odnose.
Možda bi u tome moglo pomoći iskustvo bivšega predsjednika Stjepana Mesića, jedinog hrvatskog državnika čiji mandat nije bio obilježen pogrešnim koracima prema BiH, a najvažnija njegova rečenica bila je poruka Hrvatima da je Sarajevo njihov glavni grad, i da u Sarajevu, u savezništvu s Bošnjacima, trebaju rješavati svoje probleme. Ako Čović misli da je Hrvatima glavni grad Banja Luka, za takvo mišljenje ne smije dobiti potporu hrvatske politike i diplomacije.
Piše: Davor Gjenero
(Vijesti.ba / Al Jazeera)
