Davorova i Suzanina golgota mnoge ostavlja ravnodušnim
“Scene nasilja i informacije koje stižu iz Banje Luke teško su uznemirile državu i regiju. Ima li rješenja za nastalu situaciju izvan policijske palice?” – postavlja pitanje Ozren Kebo u tekstu “Šta je mikseta Harisa Džinovića naspram onoga šta su radili Davidu?” objavljenog na portalu Analiziraj.ba.
Dan je počeo da ne može gore. Prvo je Milorad Dodik nešto rastreseno i nezainteresirano mrmljao o banjskim potencijalima turizma u Republici Srpskoj. Onda je malo kasnije primitivnim dobacivanjem ispratio novinarku BNTV-a s konferencije za medije. Takvo mu ponašanje nije priličilo ni dok je bio šef entiteta, a pogotovo mu ne pristaje sad, kad je takoreći državnik. Kakav takav, ali ipak državnik. Ako na dobrotvornoj priredbi ljubiš ruku Nedi Ukraden, a na konferenciji za štampu odlazećoj novinarki jalijaški dobacuješ “Niste trebali ni dolaziti“, onda ti je neko iz tvog nepreglednog tima ulizica slagao da si džentlmen. Bosanski Srbi nadaleko su poznati kao dobri domaćini, a predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine ovdje je na svom terenu ponizio novinarku.
A onda se sve raspalo u 18 sati, na Davidovom trgu u Banjoj Luci. Prvo je govorio Davor Dragičević, poslije njega Suzana Radanović. Bili su to potresni govori. Čak i kad se – na radost Dodikovih i Lukačevih pristaša – svi usaglasimo oko konstatacije da je u tim govorima bilo neprimjerenih momenata i žestokih uvreda, prije svega na račun predsjednice RS-a Željke Cvijanović, a općem utisku nije baš pomogla ni finalna Suzanina kletva – to ne umanjuje potresnost trenutka i šekspirijansku grozu tragedije kroz koju ova porodica prolazi. Niko to nije definirao bolje od Branka Perića, bivšeg predsjednika VSTV-a, koji je u autorskom tekstu za Nezavisne novine onomad napisao da Davor često pretjeruje, ali da mu se može i mora štošta oprostiti na račun nepojmljive golgote koju su mu priredile “institucije sistema”.
Upravo u tim institucijama treba tražiti uzroke problema. Davorova i Suzanina golgota mnoge ostavlja ravnodušnim. Više je suza Igor Radojičić, gradonačelnik Banje Luke, iskapao nad navodno oštećenom miksetom Harisa Džinovića nego što će ih ikada proliti zbog zvjerskog mučenja i smrti Davida.
Vlasti u Republici Srpskoj izgubile su sve bitke protiv Davora i Suzane, zato im je ostao samo jedan izlaz – blitzkriegom okončati rat. Ali nasilje nije i ne smije biti odgovor. Republika Srpska je u složenom političkom trenutku. Sila nikome ne odgovara. Policijske palice i batinanje uhapšenih demonstranata neće ništa riješiti. Zastrašujuće informacije stižu o tome šta se dešava u pritvoru. Zastrašujući je bio i govor Siniše Karana, predsjedavajućeg Savjeta za zaštitu ustavnog poretka RS, o tome da pištolji u rukama policajaca nisu ukrasi na jelki. Kao apsolutni gospodar entiteta, Milorad Dodik prvo treba zaustaviti policijsko nasilje. Ne spriječi li dalje batinanje, sve drugo će mu biti zalud. To što ova vlast čuva Lukača i policijske dužnosnike koje Davor proziva i čije ostavke traži, njen je problem. Ali joj mora biti jasno: rješenje situacije nije u rukama grupe Pravda za Davida, nego Milorada Dodika, Željke Cvijanović i Radovana Viškovića.
U trenutku dok ovaj tekst odlazi na portal, ne zna se šta je s Davorom.
Policija tvrdi da nije pritvoren.
U bjekstvu?
Snašla ga Davidova sudbina?
Autor: Ozren Kebo/Analiziraj.ba
