- Predsjednik SDA Bakir Izetbegović podlo i uporno pokušava da obmane nedavno rođene da je Srbija ratovala u Bosni i Hercegovini, čime želi da poruči da je BiH muslimanska i svi koji nisu muslimani su odnekud došli. Mi smo vjekovima svoji na svome, dočekivali i ispraćali imperije od kojih su neke, poput Otomanske, u BiH ostavile vidljiv trag - rekao je Dodik za Srnu upitan da prokomentariše Izetbegovićevu izjavu da je "Srbija razarala na Balkanu i da nema gdje nije pravila problem u posljednjih 30 godina".

 

Dodik je kazao da je žalosno da Bakir Izetbegović nakon svega što su prošli narodi u BiH svom narodu spominje rat kao opciju.

 

- Niko nije zaslužio takav teror od svojih političkih predstavnika, pa ni muslimani u BiH - rekao je Dodik.

 

A nedavno rođenima, kako Dodik definira generacije koje nisu zapamtile agresiju na BiH 1992-1995, dostupno je mnoštvo svjedočenja žrtava genocida, zločina, silovanih žena, logoraša, boraca Armije RBiH, masovnih grobnica, haških presuda i dokumenata koji potvrđuju da nisu Alija Izetbegović i Bošnjaci počeli rat te da je Srbija ratovala u nezavisnoj, suverenoj i međunarodno priznatoj Republici Bosni i Hercegovini.

 

O vezi Srbije i snaga u Republici Srpskoj svjedoči i dio iz haške presude Radislavu Brđaninu, bivšem predsjedniku Kriznog štaba Autonomne regije Krajina koji je osuđen na 30 godina zatvora.

 

 

U presudi se sudije pozivaju na bilješke iz dnevnika predsjednika Predsjedništva SFRJ Borislava Jovića, u kojem tvrdi da je Slobodan Milošević htio da osigura da se JNA u BiH može smatrati domaćom borbenom silom. Sud je naveo da iako dokazi možda i nisu otkrili tačne pojedinosti o tome kako je tzv. VRS bila povezana s glavnom komandom u Beogradu, da je ipak važno imati na umu da je postojala jasna namjera da se prikrije komandna uloga Jugoslavije.

 

- Pretresno vijeće se uvjerilo da ti faktori, zajedno sa činjenicom da je Beograd nastavio da isplaćuje plaće oficirima VRS-a, ukazuju na to da ni poslije 19. maja 1992. VRS i VJ nisu bile dvije zasebne vojske i da su njihove težnje i ciljevi ostali isti, to jest proširenje teritorije koja će biti u sastavu srpske BiH i onemogućavanje njene integracije u nezavisnu BiH, jer bi se time izolovali bosanski Srbi. Pretresno vijeće je zaključilo i da je SRJ, usprkos navodnom povlačenju njenih oružanih snaga, u najmanju ruku nastavila da pruža podršku bosanskim Srbima i VRS-u, pri čemu je vršila utjecaj na njihove operacije. Pretresno vijeće se uvjerilo da, usprkos tome što je JNA poslije 19. maja 1992. promijenila naziv u Vojsku Srpske Republike BiH, a potom u VRS, nije došlo ni do kakvih bitnih promjena. Baš kao što ni promjena naziva nije ukazivala ni na kakve izmjene vojnih ciljeva i strategije, tako su i oprema, i komandni kadar, infrastruktura i izvori snabdijevanja ostali isti – navodi se u presudi Brđaninu.

 

Prva i jedina država u svijetu koja je presuđena za kršenje Konvencije o genocidu upravo je Srbija, čiju ulogu u agresiji na BiH, sada Dodik pokušava da negira, a za rat optuži Bošnjake i Aliju Izetbegovića. Ovu presudu 2007. godine izrekao je Međunarodni sud pravde u Hagu. Srbija nije ništa poduzela da spriječi genocid u Srebrenici niti je kaznila počinitelje i naredbodavce, već ih je godinama skrivala, a i danas je za njih sigurno utočište.

 

Učešće Srbije u ratu u BiH se provlači kroz brojne haške presude.

 

Prva izrečena u Haškom tribunalu bila je Dušku Tadiću 1997. godine. Upravo u toj presudi definiran je međunarodni karakter rata u BiH - na nezavisnu i međunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu izvršena je agresija na strane susjedne SRJ u periodu od 1992. do 1995. godine.

 

- Razmatrajući Dejtonski mirovni sporazum, žalbeno vijeće zaključuje da je, s obzirom na to da je pregovarala u ime Republike Srpske (RS), SRJ djelovala kao međunarodni subjekat koji vrši vlast nad RS-om. Pregovaranje u ime RS-a ukazuje na tvrdnju da je SRJ vršila vojnu i političku kontrolu nad njom u cijelom ratnom periodu od 1992. do 1995. godine. Ovakva kontrola nad RS-om još je jedan potvrdni pokazatelj klasifikacije međunarodnog sukoba u kojem je umiješana SRJ u ratu protiv bosanskohercegovačke centralne vlasti.

 

Također, činjenica da je ratni zločinac Ratko Mladić bio na platnom spisku Vojske Srbije i to do 2001. godine dokaz je direktne umiješanosti Srbije u agresiju na BiH.

 

U augustu 2005. godine bivše Ministarstvo vanjskih poslova Srbije i Crne Gore dostavilo je na zahtjev Haškog tužilaštva sedam dokumenata.

 

Radi se o ukazima predsjednika Savezne Republike Jugoslavije od 16. juna 1994. i 16. juna 2001. godine koji nedvojbeno dokazuju direktnu uključenost Srbije u agresiju i genocid počinjen u Srebrenici, odnosno da je tadašnji režim ratovao na teritoriji nezavisne i međunarodno priznate države Republike Bosne i Hercegovine.

 

 

Ukazom predsjednika SRJ Zorana Lilića od 16. juna 1994. godine, haški optuženik Ratko Mladić vanredno je unaprijeđen u čin general pukovnika. Mladić je u to vrijeme bio komandant Glavnog štaba 30. kadrovskog centra Vojske Jugoslavije.

 

Iz Mladićeve vojne knjižice koja je također dostavljena tadašnjoj tužiteljici Carli del Ponte vidi se da je on i tokom rata u Hrvatskoj, a potom i u BiH sve vrijeme bio pod direktnom kontrolom beogradskog režima koji ga je i plaćao, odnosno Vojske Jugoslavije, čiji je general bio.

 

Ukazom predsjednika SRJ od 16. juna 2001. sa evidencije profesionalnih vojnika Vojske Jugoslavije skinuti su generali koji su se nalazili tada na dužnostima u 30. kadrovskom centru Generalštaba Vojske Jugoslavije.

 

To su Ratko Mladić, Novica Simić, Momir Talić, Svetozar Andrić, Nikola Delić, Momir Zec, Radislav Krstić, Dušan Kukobat, Vlado Lizdek, Dragiša Masal, Savo Sokanović i Radivoje Tomanić.

 

 

 

General Radislav Krstić koji je pravosnažno osuđen na 35 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja genocida u Srebrenici 1995. godine, uhapšen je u decembru 1998. godine.

 

Dok je sjedio u Ševeningenu čekajući početak suđenja i presude, plaću je uredno dobijao kao general Vojske Jugoslavije.

 

Ovo su samo neki od dokaza o učešću Srbije u agresiji na BiH, a Dodika svakako treba podsjetiti i da je sa ukopavanjem teške artiljerije oko Sarajeva, JNA po nalogu beogradskog režima počela još 1991. godine, a sve pod izgovorom vojnih vježbi. Upravo ta beogradska artiljerija, pored snajpera ubila je u ovom gradu više od 10.000 ljudi, među kojima i 1,601 dijete.

 

Kiro Gligorov, bivši predsjednik Socijalističke Republike Makedonije, u jednom od televizijski gostovanja dotakao se i raspada bivše Jugoslavije.

 

- Jedini je Alija Izetbegović odbijao rat u državama bivše Jugoslavije. Nismo morali ratovati, dobijali smo milijarde od EU-a da ne ratujemo. Milošević i Tuđman nisu htjeli ni da čuju za to, a Izetbegović je rekao da će u BiH ako se to ne prihvati biti krvi do koljena – rekao je Gligorov.