Imao je šansu da se spasi, ali nije htio ostaviti džematlije.
Pred njegovim očima su zaklali jedno po jedno dijete, potom suprugu, da bi na kraju i njega zaklali. Grižnja savjesti jednog od semizovačkih Srba bio je razlog da se uopće pronađe grobnica porodice Ramić. Anonimni Srbin je negdje iz istočne Bosne poslao poruku da je porodica efendije Ramića zakopana pored magistralnog puta, na petom kilometru od Semizovca prema Olovu.
Danima se tragalo za ostacima tijela. Kada se već razmišljalo da se odustane od pretrage, cucla male Amine pronađena u blatu pored rijeke Ljubine, otkrila je da se u blizini nalazi grobnica. Ubrzo su pronađene tijela. Ekshumacija je izvršena 17. oktobra 1996. Mada nema pouzdanih podataka, pretpostavlja se da o ovom zločinu mnogo zna ili je učestvovao u njemu Rajko Janković, komandant Semizovačkog bataljona Vogošćanske brigade tzv. VRS.
Dženazu porodici Ramić klanjao je tadašnji reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa Cerić 22. oktobra 1996. godine uz prisustvo više hiljada vjernika.
- Cilj neprijatelja je bio uništiti džamije, medrese i njihove službenike. Mi ispraćamo danas jednog od naših kolega koji nije htio napustiti svoj džemat i svoju džamiju po cijeni da bude ubijen. Obraćam se rahmetli Hasib ef. s molbom da i svim šehidima prenesem poruku da u Bosni još ima džamija i munara, još medresa i čut će se ezan do sudnjeg dana - kazao je tada bivši reis Cerić.
Hasib ef. Ramić je rođen 1954. godine u Šeheru kod Kalesije. Gazi Husrev-begovu medresu je završio 1975. godine i odmah se zapošljava kao imam u Džematu Kula-Grad. Uz aktivan imamski rad Hasib završava orijentalistiku na prištinskom univerzitetu. Njegov uspješan rad na Kula-Gradu zasmetao je komunistima, pa je Hasib 1984. godine morao sam napustiti područje i prelazi u Semizovac kod Sarajeva, gdje je i ubijen s porodicom.
