U Vijećnici se obilježava 30 godina od početka opsade Sarajeva. Tom prilikom obratio se i Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Potočari.
Suljagić je održao je emotivan, iskren i potresan govor, kojeg prenosimo u nastavku:
- Ja sam imao nekih 17 godina, tačno 17 godina kada sam prije 30 godina, na dašanji dan, gledao kako počinje rat u Sarajevu. Da mi je neko rekao prije 30 godina da ću 30 godina kasnije, najdužu opsadu nekog grada u historiji, kasnije, jedana cijeli genocid, kasnije, biti ovdje i komemorirati tu opsadu, ne bih mu vjerovao. Ne bih mu vjerovao jer nisam vjerovao da ću ja ostati živ.
Opsada Srajeva je najpodcjenjeniji događaj raspad bivše Jugoslavije. Odbrana Sarajeva je najpodcjenjeniji događaja raspada bivše Jugoslavije.
Sarajevu niko nije davao nikakve izglede. Ali u Sarajevu nema historijskih monografija o njegovim braniteljima, nema historijskih monografija kakvih ima o Lenjingradu, o Staljingradu.
Da nije bilo opsade Sarajeva, ne bi bilo genocida u Srebrenici, da nije bilo opsade Sarajeva ne bi bilo logara u bosanskoj Krajini. Da nije bilo opsade Sarajeva ne bi bilo HVO pokolja po centralnoj Bosni. Da nije bilo opsade Sarajeva ovaj rat ne bi završio onako kako je završio i ne bi imao tok kakav je imao. Opsada Sarajeva je ključni događaj, ključni proces napada na BiH. Da nije bilo opsade Sarajeva i da je u bilo kojem trenutku između 1992. i 1995., sav bi ljudski, materijalni i kreativnih potencijal Sarajeva, u bilo kom trenutku između 1992. i 1995., da je bio oslobođen ovaj rat bi završio mnogo drugačije. Ne bi bilo Srebrenice za početak, ne bi bilo Kapije, mnogo ljudi bi danss bilo živo, jako mnogo ljudi.
Ali nemojte ...
Ja znam i tužitelja Bramertza i sudiju Agiusa, gledao sam ih obojicu u sudnici, i ne mogu naći riječi da im zahvalim za ono što su radili za ovu zamlju i ovaj narod i za naše građane.
Ali, nemojte da se zavaravamo, nemojte da se zavaravamo… Ako sam ja u Bratuncu mogao gledati na televiziji početak opsade Sarajeva onda se ona vidjela i iz Beča, vidjela se iz Berlina, vidjela se iz Pariza…
Nemojte da se zavaravamo. Tadašnji francuski predsjednik je sletio u Sarajevo u maju 92. godine da spriječi robusniju intervenciju međunarodne zajednice i da objasni ostatku svijeta da ovo nije političko nego humanitarno pitanje.
Nemojte da se zavaramo, tadašnji francuski predsjednik je govorio kako Bosna ne pripada Evropi i kako ne može svako selo biti suverena država.
Nemojte da se zavaravamo, da su ljudi koji su zapalili ovu zgradu u kojoj mi sada stojimo uspjeli i da ova zgrada danas nije ovdje, sve što bi ostalo iza nje u historiji, sve što bi ostalo iza nas u historiji je fusnota. Da smo nestali to bi danas bila samo fusnota u historiji. Niko ne bi ni primijetio da smo nestali.
I zato, zato je ovo danas dan našeg trijumfa, naše pobjede jer poraz je značio nestanak svaga što znamo i svega što smo poznavali i svega što vidimo oko sebe.
