Njegovo odlučno "ne", podmukloj izdaji Fikreta Abdića i zajedništvo sa Petim korpusom Armije RBiH i njegovim legendarnim komadantom Atifom Dudakovićem, mobiliziralo je civilno stanovništvo u fantastičnoj odbrani Bihaćkog okruga u najtežim danima tokom ratne '94.

 

Kada su srpske snage unutar UN-ove zaštićene zone u Hrvatskoj otele konvoj s hranom koji je trebao doći do Bihaća u aprilu 1993., a zvaničnici UN-a bespomoćno stajali i nisu reagirali na činjenicu da su Srbi uzeli 19 tona hrane, uglavnom brzo-pripremljene hrane, te je proslijedili srpskom narodu.

 

Od maja 1993. UN nije dostavljao pomoć Bihaćkom okrugu u kome je u opsadi živjelo 170.000 ljudi. Enklava je bila mjesto izbjeglištva za 61.000 raseljenih i izbjeglica iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine, što je bilo oko 27 posto ukupne tadašnje populacije ove države. Cijeli okrug je imao samo jednu bolnicu koja je raspolagala siromašnim zalihama hrane, lijekova i medicinskih sredstava do decembra 1994, tako da je hranjenje bolesnika i ranjenika, njih 900 preživljavalo samo na jednom obroku dnevno. Pravi medicinski tretman se koristio samo u ekstremnim slučajevima, a operacije su se vršile pod lokalnom anestezijom. U ovakvoj situaciji, bez potrebne hrane i lijekova, zarazne bolesti su se širile: tuberkuloza, bolesti probavnog sistema, hepatitis. Bolnica nije više bila u mogućnosti da pomaže stanovnicima ovog područja.

 

Uloga predsjednika okruga, Hamdije Kabiljagića osim pravovaljane političke, koja je održala kurs Republike BiH, odvažno se suprotstavljajući Fikretu Abdiću, organizirala je stanovništvo koje je pod nemogućim uvjetima bilo rame uz rame sa svojim borcima.

 

Osim hrane za borce i ranjenike, svi aktivni pogoni industrijske zone radili su u fantastičnoj organizaciji. Ostat će upamćen po hrabrosti izrekavši tada sudbonosnu poruku izdajniku Fikretu Abdiću i UN pregovaračima koji su pozivali na predaju: "To je signal za masovni pokolj od strane Srba".

 

Peti korpus i narod Bihaćkog okruga odbranio se te odsudne 1994. što se kasnije pokazalo u krajiškoj historiji, najbitniji momenat u lomljenu kičme Banjolučkog i Drvarskog korpusa VRS-a, čija propast ih je čekala godinu poslije, kada su jedinice Petog korpusa, samostalno oslobodile Grmečki plato, Bosansku Krupu, Bosanski Petrovac i Ključ.

 

Hamdija Kabiljagić, nakon rata se povukao iz politike, te vodio svoju advokatsku kancelariju kao i prije rata. Hrabrost, čestitost i plemenitost, ali i srčanost i odlučnost krasila je ovog divnog čovjeka. Bio je prava rijetkost među nedefiniranim političarima s nejasnim strategijama i ciljevima.

 

Džanaza namaz će se klanjati sutra u 15.30 sati ispred Gradske džamije u Bosanskoj Krupi, a ukop će se obaviti na mezarju Lipik.