Danas se obilježava tri godine od smrti Zejda Dukmenića, komandira čete vojne policije ‘Crnih labudova’ s činom natkapetana. Također, bio je zadužen za bezbjednost predsjednika Alije Izetbegovića u periodu od 1993. – 1995. godine.
Svjedoci pričaju da je sa smrtne postelje poručio da mu je najveća čast u životu što je imao priliku štititi rahmetli predsjednika Aliju Izetbegovića. Rođen je 1964. godine u Osijeku, Hrvatska. Sin je Josipa i Marice. Po rođenju je dobio ime Željko. Na bolji svijet preselio je u Sarajevu 2019. godine kao Zejd, sinovi su mu Jahja i Isa.
Za sve velike promjene u njegovom životu dugom 55 godina zaslužna je vojska. U vojsci, onoj iz bivše države, Jugoslavenskoj narodnoj armiji, upoznao je čovjeka preko kojeg je upoznao i prihvatio islam, a u Armiji Republike Bosne i Hercegovine postao je gazija i veliki patriota. Između tih velikih promjena bio je uspješni sportista – takmičar i trener taekwondoa. Kada je počela agresija na Bosnu i Hercegovinu, Zejd je napustio Njemačku i došao da brani Bosnu. U junu 1992. godine priključio se sastavu policije u Tešnju. Nakon nekoliko mjeseci, ranjen je na teslićkom ratištu, te je dva mjeseca proveo na liječenju u Njemačkoj. Kada je zaliječio rane, ponovo se vratio u BiH 1993. godine. Tada je raspoređen u centar za vojnu obuku. Poslije toga je godinu dana bio komandir policijske uprave stanice rezervnog sastava policije u kakanjskom Dobrinju. Iste je godine prekomandovan u jedinicu “Crni labudovi”, gdje je ostao do 1998. godine, kada je demobiliziran.
Borac, gazija i insan za primjer, patriota, riječi su kojima prijatelji i saborci opisuju Zejda Dukmenića.
