Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donijela je proteklih dana dvije važne odluke kada su u pitanju rudari i njihov status.
Odobreno je 4,6 miliona KM za uvezivanje radnog staža radnicima koji stječu uvjete za penzionisanje te je do 31. decembra 2022. godine produžila rok do kojeg Porezna uprava FBiH odgađa naplatu dugovanja rudnika po osnovu javnih prihoda.
U Samostalnom sindikatu radnika rudnika FBiH zadovoljni su, kako ističu, dinamikom ispunjavanja zaključaka iz sporazuma sa Elektroprivredom Bosne i Hercegovine (EPBiH).
- Proces penzionisanja radnika ima dinamiku, pristupilo se ozbiljno rješavanju ove stavke. Sada su na redu oni radnici koji u 2022. stječu uvjete za penzionisanje, a moguće je da će biti i onih koji će moći otići u prijevremenu penziju – kaže za Faktor Sinan Husić, predsjednik Sindikata.
Međutim, još postoje stvari oko kojih Sindikat i EPBiH nemaju ista stajališta.
- Sinidkat i EPBiH nemaju isti pogled kada je u pitanju sistematizacija radnih mjesta. To će biti svakako jedna od tema pregovora o kolektivnom ugovoru koji bi trebao stupiti na snagu 1. maja ove godine. Mi smo, u skladu sa važećim Zakonom o radu, uputili poziv Vladi FBiH da sjednom za sto i otpočnemo pregovore – ističe Husić.
Sindikat ima i primjedbu na odluku EPBiH da ugalj kupuje izvan Koncerna.
- Nemaju ništa protiv drugih sredina i rudnika, Stanara, Kamengrada…, sve je to BiH, ali nije logično kupovati negdje drugdje ugalj za potrebe Termoelektrane Tuzla, a imati ga dovoljno u Koncernu EPBiH. To je pogrešno i tu praksu ne prihvatamo.
Uz ulaganje u mehanizaciju tih kupljenih 620.000 tona moglo se nabaviti u Rudniku Kreka Tuzla. Novac od spomenute količine predstavlja pola godišnjeg prihoda Kreke. I da se zna, ugalj iz Kreke, govorim o lignitu, kvalitetniji je i nije skuplji od nabavljenog. Postoje “stručnjaci” koji tvrde suprotno, ali to nije tačno – tvrdi Husić.
Naš sagovornik naglasio je kako bi EPBiH morala biti fleksibilnija kada je u pitanju socijalni aspekt, jednostavna, otvorena narodu s obzirom na to da je državna kompanija, piše Faktor.ba.
- Imamo slučaj iz Kaknja gdje jedan mladi inženjer rudarstva Abdurahman Omerspahić, sin poginulog borca Armije Republike BiH, dobitnika “Zlatnog ljiljana”, ne može dobiti posao u tamošnjem rudniku.
Hoće li EPBiH propasti zbog toga ili je primjerenije i moralnije da se poginulom branitelju BiH odužimo barem tako što će njegov sin dobiti posao u struci za koju se školovao – pita se on.
