Nelikvidnost institucija Republike Srpske te potrebe imperativnog zaduživanja "i ne pitajući za cijenu" prisutne su već godinama, ali posljednja dešavanja, izolacija inicirana secesionističkom politikom te sankcijama to samo dodatno potenciraju.
Najave da bi Republika Srpska mogla prodati Hidroelektrane na Trebišnjici (HET) samo su konačan dokaz da je režim Milorada Dodika na samom rubu finansijskog sloma i bankrota. Nužna je finansijska injekcija kako bi se finansirala administracija, ali i političke akcije obezglavljivanja države BiH.
Dodik je ranije problem nedostatka sredstava rješavao zaduživanjem na međunarodnim finansijskim tržištima, potom na domaćim, ali danas nema ozbiljnije finansijske institucije koja bi mu posudila novac. Famozna emisija obveznica na Londonskoj berzi prošla je neslavno i s nečuvenim kamatama za takvu finansijsku instituciju.
Finansijsku poziciju ionako krhke RS pandemija je posebno nagrizla, a Dodik je problem namjeravao rješavati i zavlačeći ruku u sef Centralne banke.
Još 16. marta 2020. godine mediji su izvijestili kako je Dodik predložio na sjednici Predsjedništva BiH da Centralna banka Bosne i Hercegovine "oslobodi" dvije i po milijarde KM. Kako je objasnio, predložit će da se bankama smanji obavezna stopa rezervi kako bi ostalo više novca za građane i privredu. Naime, iskoristit će nadležnost koju Predsjedništvo BiH ima nad Centralnom bankom Bosne i Hercegovine.
"Tražit ću da se ukine negativna stopa obaveznih rezervi, da se ona smanji za pola, dakle da ona bude 5 posto. Time bi se preko Centralne banke BiH oslobodilo dvije i po milijarde konvertibilnih maraka likvidnih sredstava, što će utjecati na likvidnost banaka i mogućnost da prate kretanja u privredi", rekao je Dodik.
Iako je za takvo nešto bio našao i pokojeg saveznika u sva tri politička bloka, prijedlog su odbacili ponajprije međunarodni predstavnici koji finansijski sektor u BiH drže u najvećoj mjeri pod svojom kontrolom.
Finansijske perspektive RS-a posebno su otežale nove američke sankcije Dodiku te najave novih fizičkim i pravnim osobama oko njega, krug se sužava, sredstva od mađarskog "pajdaša" Viktora Orbana su još uvijek na "dugom štapu" i treba pronaći neka nova. Kad ostaneš bez dotoka novca, prodaje se porodična srebrenina, a u slučaju RS to je zajednička svojina ili ono malo što je od nje ostalo, ponajprije energetski resursi.
Dodik je i od ranije "strateški" ustrojio Elektroprivredu RS-a kao holding deset nezavisnih kompanija, pet koje se bave proizvodnjom električne energije i pet distributivnih. Kompaniju takve strukture, koja je u potpunom vlasništvu Vlade RS-a, bez velikih problema može prodavati po hitnoj proceduri i po "diskontnim cijenama".
