Samo oni koji su u stranačkim kalupima ove dvije stranke i koji svojim profilima odgovaraju "dvojici voždova", mogu biti i "legitimni" i "autentični".

Od 2018. godine, kada ga je u utrci za člana Predsjedništva BiH porazio do koljena Željko Komšić, prvi čovjek HDZ-a počeo je iz sveg glasa vrištati kako on nije "legitimni Hrvat", a mediji pod njegovom kontrolom članu kolektivnog šefa države prišivaju etikete "izdajice", "Sejde Bajramovića"...

Medijska ofanziva i zamjena teza: Čime Dragan Čović prijeti SDA, Izetbegoviću, Komšiću...?

Ko izdaje certifikat o "legitimnosti"? Zna se, Čović i HDZBiH.

Čovićev ključni igrač, predsjednik Glavnog vijeća "privatne udruge" Hrvatskog narodnog sabora Božo Ljubić, poručio je po okončanju Općih izbora 2018. da "samo legitimni Hrvati mogu u Vladu Federacije BiH", odnosno da do imenovanja novih ministara neće doći sve dok se ne izmijeni Izborni zakon BiH, ali po Čovićevoj mjeri.

Nakon "legitimnih Hrvata", Čovićev doživotni politički partner Milorad Dodik uveo je pojam "autentični Srbi". Sve je krenulo kada se raspravljalo o tome ko može zauzeti poziciju dopredsjedavajućeg u Parlamentu Federacije BiH.

Ko su zapravo "autentični Srbi"?

Obavezno moraju imati legitimaciju autentičnih srpskih stranaka koje dolaze iz bh. entiteta Republika Srpska. Baš kao i u slučaju "legitimnih Hrvata" što radi Čović, "autentične Srbe" ovjerava Dodik. Svi koji nisu u njegovom kalupu, nisu "autentični".

Međutim, kada se praktično pokuša Srbima koji žive u Federaciji dati sva prava koja uživaju Bošnjaci i Hrvati, Dodikovi ljudi glasaju protiv.

U aprilu ove godine Delegati u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH glasali su protiv uvrštavanja na dnevni red zaključka o uspostavljanju ustavne ravnopravnosti srpskog naroda, srpskog i bosanskog jezika i ćiličnog pisma u ustavima kantona u Federaciji BiH.

Protiv ovog zaključka koji je predložio delegat SDP-a Denis Bećirović glasali su delegati iz HDZ-a, oni iz SNSD-a mahom su bili suzdržani, osim Nikole Šprića koji je glasao "protiv".

Ovaj prijedlog previđao je da Dom naroda pozove kantone koji još nisu propisali ravnopravnost svih naroda i građana, jezika i pisama da najkasnije u roku od 90 dana osiguraju da se u svim kantonima priznaju i jasno definišu: srpski jezik kao službeni i ustavom priznat jezik, bosanski jezik kao službeni i ustavom priznat jezik, ćirilično pismo kao službeno i ustavom priznato pismo, ravnopravnost srpskog naroda s drugim narodima.

Takvo što logično je bilo za očekivati jer to ne odgovara Dodiku, kojem bi onda iz ruku bio izbijen adut o ugroženosti Srba u Federaciji BiH.

Nakon izvršne i zakonodavne vlasti, u kojoj se prebrojavaju krvna zrnca i izdaju ceritifikati o "legitimnosti" i "autentičnosti", na red su došle i Oružane snage Bosne i Hercegovine (OSBiH), odnosno rušenje jedne od najuspješnije provedenih reformi u našoj zemlji.

Agresivnom medijskom kampanjom pokušavaju se ocrniti Srbi koji su pripadnici OSBiH, a njihovo porijeklo ne odgovara Dodiku.

Glas Srpske objavio je tekst pod naslovom "Zlatni ljiljani predstavljaju Srbe u OSBiH".

U njemu se, između ostalog, navodi:

- Prema tvrdnjama našeg izvora iz vrha Ministarstva odbrane BiH, tokom proteklog perioda kroz formiranje različitih komisija u Oružane snage BiH na formacijska mjesta koja pripadaju Srbima primljeno je dvadesetak vojnika iz FBiH koji se izjašnjavaju kao Srbi, a čiji roditelji su bili u takozvanoj Armiji BiH. Prema tvrdnjama naših izvora, na mala vrata se u Oružane snage BiH pokušava uvesti građanski princip popunjavanja formacijskih mjesta. Predstavnici Srba i Republike Srpske moraju o tome da povedu računa jer se može desiti da se potpuno naruši balans po kome 33 posto mjesta pripada Srbima, piše Glas Srpske.

Nigdje u zakonima koji reguliraju odbranu (MOBiH, OSBiH) nije navedeno da ovih 33 posto mjesta moraju popuniti "autentični Srbi", baš kao što nigdje ne piše da "legitimni Hrvat" treba sjediti u Predsjedništvu BiH.

Opasnost od urušavanja državnih institucija, te pokušaj da se ova država zakuje po etno-nacionalnom principu, nije više samo u sferi političkih prepucavanja i analiza. Ona je itekako živa. Hrvati i Srbi koji nisu po Čovićevim i Dodikovim uzusima nemaju šta tražiti na pozicijama u državnim institucijama. Uz to, u političko-medijskom riječniku kontinuirano se za Armiju RBiH, jedinu legalnu i legitimnu vojnu silu u državi Bosni i Hercegovini tokom agresije na našu zemlju, koristi pojam "takozvana".

A sve to radi se po instrukcijama Memoranduma SANU 2, u kojem, između ostalog, stoji:

- Generalno, uvijek i na svakom mjestu insistirati na tome da su "državna" vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske. Pametno osmišljenim i kvalitetnim djelovanjem, raditi na konstantnom iscrpljivanju kojim bi se i javnost i vlade tih zemalja dovele u stanje umora od BiH. U tom smislu koristiti sva raspoloživa sredstva, čak i lingvističke varijacije kojima se također mogu postići određeni efekti.