Bol je, vjerujte, svakodnevna, međutim, kada dođu 4. i 5. februar, to se ne može opisati, riječi su kojima, drhtavim glasom, počinje ispovijest bolom shrvani Alija Kozlić, otac mladića Amara Kozlića iz Nemile kod Zenice kojem se gubiva svaki trag nakon nesreće koja se dogodila na današnji dan u Lašvi kod Zenice.
Podsjetimo, Amar je, upravljajući očevim automboilom, sletio u rijeku Lašvu. Tijela njegovih prijatelja su izvučena, međutim, njemu od 4. februara 2017. godine ni traga, piše Avaz.
Otac Alija Kozlić, u emotivnoj ispovijesti kaže kako nikome ne bi poželio da preživljava ono kroz šta godinama prolazi on i njegova porodica.
- Već četiri godine ne prođe ni sekunda da ne mislim o svom Amaru. Iz dana u dan je iščekivanje. Od kobnog dana kada se dogodila nesreća, pa sve do dan danas – govori on.
Iako su prošle četiri godine, Kozlići nisu izgubili nadu. Umrijet će, ali nada da će čuti neku vijest za Amara nikada neće prestati.
- Vjerovatno će jednoga dana nešto biti, nešto će se saznati, da bar nešto saznamo. Mi iščekujemo vijest, sad šta će biti i kako će biti, pa i hoće li u konačnici biti… – priča, kroz uzdahe, Alija.
Ističe da u proteklom period nisu dobivali ništa novih informacija. Posljednja dešavanja sa slučajem Dženana Memića, kaže, daju mu za pravo da povjeruje u brojne glasine pa i onu da mu je sin kidnapovan.
- Čovjeku mozak luta, istražuje i pita se je li moguće ovo ili ono. Da li je stvarno nestao u vodi, to sam sebe pitam. Stavite se u našu kožu, hiljadu pitanja, nigdje odgovora. Optuživali su nas i da nešto krijemo. Ali, kada vidim šta se sve radi, poput slučaja Memić, onda sumnjam da su tačne i glasine koje su dolazile i do nas da je možda otet – kaže Kozlić.
Na kraju razgovora napominje da bi najviše od svega volio da zna gdje je sin jer bi mu to, kaže, bio barem neki smiraj, ovako, bez ikakvih informacija, živi život u agoniji, dan za danom, nadajući se bar nekom tragu o Amaru.
Kobnog 4. februara mladi Kozlić izašao je u provod sa svojim prijateljima Husom Delićem i Almenom Begovićem.
Iako je to trebao biti još jedan u nizu vikend provoda, njihove porodice nikada ih nisu dočekale kod kuće. Doživjele su ogroman šok i nezapamćenu tragediju.
