- Danas je neizmjerno važno, da se svi zajedno snažnije okrenemo ka stvaranju države u kojoj će svi građani imati jednaka prava na svakom pedlju Bosne i Hercegovine. Važno je da takvo opredjeljenje pokažemo djelima, uz poštivanje i uvažavanje civilizacijskih vrijednosti modernog društva. Naše različitosti, koje su višestoljetno bogatstvo ove zemlje, moramo usmjeriti u izgradnju boljeg života za sve građane.

 

Višestoljetna ideja naše domovine kao jedinstvene i nedjeljive države u kojoj će svi građani imati jednaka prava, a koja je potvrđena 25. novembra na zasjedanju ZAVNOBIH-a, do danas je ostala jedna od najvećih vrijednosti na kojoj se mora graditi evropska budućnost Bosne i Hercegovine. Ova ideja, koja je utkana u hiljadugodišnje tkivo naše domovine, sačuvala je i izgradila Bosnu i Hercegovinu, te pokazala da je ovo jedini ispravan put za sve građane – poručuje Salkić na početku razgovora za Faktor.


Iako postoje osporavanja Dana državnosti BiH, potcrtava on, datuma na kojeg su pečat stavili građani svih nacionalnosti, vjerujući u ideju multietnične države, ovih dana će jedan od najznačajnijih datuma u hiljadugodišnjoj historiji biti obilježen širom naše domovine i dijaspore.

 

- Njegovanje ovog značajnog datuma u Zvorniku, Janji, Bratuncu, Prijedoru, Banjoj Luci, Srebrenici i drugim krajevima bh. entiteta RS, pokazuje da su Bošnjaci opredijeljeni za izgradnju jedinstvene i demokratske države u kojoj se uvažavaju i poštuju prava svih građana. Bošnjaci u ovom dijelu naše zemlje pokazuju i da su garant očuvanja BiH u granicama potvrđenim na zasjedanju ZAVNOBIH-a. Naše opredjeljenje je da gradimo zemlju istrajavajući na istini i pravdi, a naš najveći prioritet mora biti razvoj ekonomije i zapošljavanje svih naših građana – navodi Salkić.

 

Cijeni, kako posebnu pažnju moramo posvetiti Bošnjacima u bh. entitetu RS, kojima je uz realizaciju ekonomskih projekata neophodno osigurati sistemska prava, jednake mogućnosti i jednaka prava sa drugim građanima. Naša domovina, naglašava naš sagovornik, nosi teško historijsko breme, a najveći teret je na plećima Bošnjaka kao najmnogoljudnijeg naroda.

 

- Moramo biti svjesni da ideologije, koje su u proteklim stoljećima pokušale podijeliti i razoriti ovu zemlju, ne miruju ni danas. Naša obaveza je da na višestoljetne laži, koje prerastaju u patologiju, odgovaramo neupitnim historijskim činjenicama. Da podsjećamo na Povelju Kulina bana, na Kraljevinu Bosnu, na bosanskohercegovačke velikane i bogatu historiju naše domovine, koja je pregazila sve one koji su negirali i atakovali na Bosnu i Hercegovinu. Naš odgovor su i naše manifestacije i zastave koje će se vihoriti u Doboju, Janji, Zvorniku, Bratuncu, Srebrenici i drugim mjestima širom Bosne i Hercegovine. Naša poruka, koja se proteže još od srednjovijekovne Bosne, jeste da je Bosna i Hercegovina država u kojoj će i Bošnjaci, i Srbi, i Hrvati i svi ostali građani, imati ista prava, mogućnosti i slobode na cijeloj teritoriji naše domovine. To je ideja u koju vjerujemo i od koje, uprkos svemu, nikada nećemo odustati – poručuje potpredsjednik RS-a.

 

Salkić ističe da u tu ideju vjeruju i svi oni koji su se nakon agresije, etničkog čišćenja i genocida, vratili na svoja ognjišta, ali i oni koji trenutno žive izvan Bosne i Hercegovine.

 

- Oni su jedan od temelja očuvanja Bosne i Hercegovine i svoju predanost i ljubav prema domovini pokazuju na svakom koraku. Zbog toga, u budućnosti, država mora snažnije, kao nikada do sada, odgovoriti na potrebe i zahtjeve građana koji su se vratili na prostor bh. entiteta RS, ali i onih koji žive izvan domovine – naglašava Salkić.


Dejtonski mirovni sporazum, nastavlja dalje on, zaustavio je rat, ali je i donio nepravdu da žrtve genocida žive u entitetu koji nepravedno nosi naziv samo po jednom narodu.

 

- U entitetu čija vlast konstantno negira žrtve, veliča ratne zločince, negira sudski dokazani i presuđeni genocid nad Bošnjacima. Vlast u ovom entitetu, one koji su osuđeni za genocid nad Bošnjacima, udruženi zločinački poduhvat, terorisanje građana Sarajeva smatra stvaraocima ovog entiteta. Što više vremena protiče sve se više osjeti ova nepravda. Danas je realan osjećaj da se zločin isplati i da je nagrađen kroz Dejtonski mirovni sporazum – konstatuje Salkić te poručuje:

 

- Sve ovo što danas čini vlast u ovom entitetu predstavlja završnu fazu genocida. Bošnjaci u ovakvom ambijentu i okolnostima kakve su danas teško da će moći trajno opstati u ovom entitetu ako se nešto suštinski ne promijeni.

 

Za Aneks 7, kaže on, da nije proveden suštinski, već samo formalno. Bošnjaci i Hrvati koji su protjerani iz ovog dijela BiH dobili su priliku za povratak. U procesu povratka dobili su podršku u obnovi infrastrukture, stambenih jedinica, vjerskih objekata i podršku za obnovu pojedinačnih porodičnih gazdinstava. Sva ova davanja spadaju u segment socijale, unapređenja životnih uvjeta.

 

- Međutim, suštinski nikad nisu osigurana jednaka prava i jednake mogućnosti povratnicima. Na ovom polju nije dovoljno rađeno niti je to bio prioritet onima koji su provodili Dejtonski mirovni sporazum. Ustavom entiteta je definisano članom 97. da će u institucijama entiteta biti zastupljenost konstitutivnih naroda u skladu sa popisom iz 1991.godine. Na implementaciji ovog člana Ustava niko nije radio od predstavnika međunarodne zajednice.

 

Odlukom Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda definisano je, da su Srbi, Bošnjaci, Hrvati konstitutivni na cijeloj teritorije BiH, iz čega proizilazi da trebaju imati jednaka prava i jednake mogućnosti. Mi danas imamo asimetrična rješenja u ustavima entiteta koja ne daju jednaka prava i jednake mogućnosti svim konstitutivnim narodima u procesu donošenja odluka i zaštite pojedinačnih i kolektivnih prava.

 

Suštinski povratak je trebao podrazumijevati multietničke lokalne i entitetske institucije, javna preduzeća i sve javne ustanove. Danas u ovom entitetu u svim ovim institucijama zaposleno je ispod 1 posto Bošnjaka, a još manje Hrvata - naglašava Salkić.

 

Mlade osobe, Bošnjaci i Hrvati, koje završavaju srednju školu i fakultete u ovom entitetu ne mogu pronaći posao u javnom sektoru što ih tjera da posao traže izvan entiteta ili izvan Bosne i Hercegovine. Na ovaj način, naglašava on, provodi se moderno etničko čišćenje mirnodopskim metodama.

 

- Da je povratak suštinski proveden danas bi u institucijama entiteta, lokalnih zajednica, agencijama, javnim preduzećima bilo zaposleno više hiljada Bošnjaka i Hrvata što bi omogućilo život i egzistenciju desetaka hiljada onih koji su se vratili da ostanu i žive na svojim ognjištima.

 

Bez rješavanja stvarnih statusnih prava, stvaranja ambijenta jednakih prava i jednakih mogućnosti, uklanjanja asimetričnih rješenja u ustavima entiteta Aneks 7 nikad neće biti proveden na način kako je to bilo zamišljeno. Da se protjerani vrate i imaju ista prava sa drugim građanima kako je to bilo prije progona. Bez suštinske provedbe Aneksa 7 upitna je budućnost i opstanak BiH kao države u granicama pod kojim je priznata i primljena u Ujedinjene nacije. Oni koji osporavaju prava Bošnjacima u ovom entitetu to znaju. Zbog toga provode sistremsku diskriminaciju pri zapošljavanju, u obrazovnom procesu i svim drugim segmentima života u ovom entitetu – pojašnjava Salkić.

 

Odgovornost za ovo stanje je, ističe on, na svima, ali ne i podjednaka.

 

- Najveća historijska odgovornost će biti na onima koji su mogli i morali najviše uraditi, a najmanja na onima koji su mogli najmanje uraditi. Najviše što su mogli uraditi oni koji su se vratili oni su i uradili. Vratili su se na svoja ognjišta. Oni koji su trebali da osiguraju jednaka prava i jednake mogućnosti su zakazali. To je međunarodna zajednica i država Bosna i Hercegovina. Oni su morali da privole i natjeraju entitet da poštuje evropsku konvenciju o ljudskim pravima i slobodama, državni i entitetski ustav što danas nije slučaj u ovom entitetu – govori nam Salkić.

 

Rezultati posljednjih lokalnih izbora u entitetu RS, kada se govori o Bošnjacima, samo su posljedica neprovođenja Aneksa 7 i nepostojanja jasne državotvorne strategije u procesu povratka.

 

- U situaciji kada su se Bošnjaci vratili na svoja ognjišta, a nisu osigurana stvarna i suštinska prava da se zaposle, da imaju egzistenciju, da imaju obrazovanje kakvo žele za svoju djecu, da su poštovani i ravnopravni nije se ni moglo više očekivati. Svi projekti koji se provode na poboljšanju uvjeta života povratnika dodjele motokultivatorom, plastenikom, asfaltiranjem puteva, izgradnja uličnih rasvjeta ili nekim drugim sadržajem dobro su došli, ali mladi ljudi žele posao. Žele da su ravnopravni sa svojim vršnjacima srpske nacionalnosti u pristupu zapošljavanju u javne institucije – ističe Salkić.

 

Mladi ljudi, poručuje on, žele sigurnost, stabilnost, posao, žele svoja prava, žele egzistenciju iz koje će proizaći brakovi i novi naraštaji. U procesu povratka, napominje, za one koji su se vratili najveći dio ovih prava nije osiguran.

 

- Iz izbornog ciklusa u izborni ciklus Bošnjaka u predstavničkim tjelima na različitim nivoima u ovom entitetu sve je manje. Ja nisam primijetio da se neko zbog toga posebno nasikirao i da je neko zbog toga snosio neku sankciju zbog loše procjena, loših rezultata ili čega već. Ovo se pitanje uvijek iznova relativiziralo i guralo pod tepih u moru drugih problema koji postoje u našoj državi. Naša pitanja i naši problemi, meni nije poznato da su na vrhu pregovaračke agende recimo sa SNSD-om ili članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom. Kad sve ovo imate u vidu konstantan, kontinuiran pad našeg glasačkog tjela je logična posljedica – zaključuje Salkić.

 

Napominje kako neke naše lokalne zajednice prvi put nakon povratka ostaju bez bošnjačkih odbornika bilo koje političke partije, neke će zadržati broj odbornika kao u prethodnom mandatu, a neke će i povećati broj odbornika.

 

- Trenutni rezultati nisu potpuni. Kad se prebroje glasovi onih koji su glasali poštom i u odsustvu, u nekim lokalnim zajednicama rezultati će se značajno popraviti. Koliko god da se poprave, svi trebamo biti više nego li zabrinuti po našu političku, ali i svaku drugu budućnost u ovom dijelu naše domovine. Rezultati u lokalnim zajednicama u mnogome ovisi o tome ko vodi Bošnjake u tim lokalnim zajednicama, koliko su uporni, koliko su posvećeni narodu i jedinstvu i koliko su te sredine podložne utjecajima političkih podjela iz Sarajeva – kaže Salkić.


Ono sto je zabrinjavajuće, ističe on, je da recimo rubne općine koje se nalaze u ovom entitetu, a fizički su naslonjene na Federaciju ne ostvaruju bolje rezultate jer su oni u mnogo boljoj poziciji nego li Srebrenica ili Trebinje.

 

- Te općine bi trebale biti primjer stvarne i potpune reintegracije u političkom i svakom drugom smislu. Mi danas imamo sitaciju da se Dodik hvali da ima vlast u tri općine u Federaciji, a on zagovara podjelu ove zemlje i generalno srpska politika bila je protiv povratka. Bošnjaci danas nemaju vlast niti u jednoj općini u ovom entitetu, a puna su nam usta Bosne, povratka, podrške povratku. Zašto mi nemamo vlast u Novom Goraždu, Vukosavlju... U čemu je problem? – pita Salkić, a onda nudi i odgovor:

 

- Problem je što kad govorite o problemima Bošnjaka u ovom dijelu naše zemlje i kad predlažete rješavanje statusnih pitanja Bošnjaka, vi neke ljude opterećujete, pokvarite im dan i nakon toga ne žele više ni da vas vide, niti da vas slušaju, a najrađe bi da nestanete iz političkog života.

 

Potreban je potpun zaokret i stavljanje u fokus pažnje ostvarivanje sistemski i statusnih prava Bošnjaka u ovom dijelu naše zemlje. Potrebne su tužbe i apelacije za neprovođenje člana 97. Ustava entiteta RS, potrebne su aplecije o usklađenosti Ustava entiteta RS sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Kada bi se ova dva pitanja pokrenula i ostvario se pozitivan rezultat, bio bi to dobar temelj za rješenje mnogih problema Bošnjaka u ovom dijelu naše zemlje.