Malinić je bio komandant Bataljona vojne policije 65.zaštitno-motorizovanog puka Glavnog štaba VRS-a.


Na suđenju osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću pred Haškim tribunalom 2013. godine, kao insajder Vojske RS, Malinić je svjedočio da su vojni policajci pod njegovom komandom dva dana poslije pada Srebrenice učestvovali u zarobljavanju oko 1.200 Bošnjaka i da je Mladić tim zarobljenicima rekao da će biti razmenjeni.

 

Prema optužnici protiv Mladića, tadašnjeg komandanta VRS-a, ti "zarobljeni muslimanski muškarci strijeljani su u okolini Zvornika".

 

Malinić koji je kao major tada bio komandant bataljona vojne policije pri Glavnom štabu VRS-, svjedočio je da su njegovi policajci, 13. jula 1995, čuvali zarobljene "pripadnike 28. divizije Armije BiH" na fudbalskom igralištu u selu Nova Kasaba, između Srebrenice i Bratunca.

 

Zarobljenici su prethodno pokušali da se u koloni od više hiljada bošnjačkih muškaraca kroz šumu iz obruča oko Srebrenice probiju ka Tuzli.

 

Svjedok je izjavio da je jedan vojni policajac ubio zarobljenika, ali u samoodbrani.

 

Potvrdio je da je bio u kontaku sa Glavnim štabom VRS- i da je zatražio pojačanje, zbog velikog broja zarobljenika.

 

Malinić je rekao da je razgovarao s Mladićevim bliskim saradnicima Milanom Gverom i Radivojem Miletićem koji su bili u Glavnom štabu u Han-Pijesku, te da je načelnika za bezbjednost GŠ VRS pukovnika Ljubišu Bearu na terenu izvijestio o broju zarobljenika na igralištu u Novoj Kasabi.

 

Pukovnika Bearu, Tribunal je osudio na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici, a generala Miletića na zatvorsku kaznu od 19 godina zbog pomaganja i podržavanja zločina u Srebrenici. General Gvero osuđen je na pet godina zatvora, a veći dio kazne izdržao je, prije no što je umro u Beogradu.

 

Malinić je rekao da su pripadnici njegove jedinice popisali veći dio zarobljenika, prije no što su odvedeni autobusima u Bratunac. Popisivanje je prekinuto samo tokom govora Mladića zarobljenicima.

 

Taj spisak, međutim, nije upućen sa zarobljenima.

 

Na pitanje tužioca zar to nije smatrao čudnim, budući da je Mladić rekao zarobljenicima da idu u razmjenu, Malinić je odgovorio odrečno, rekavši da je očekivao da će bošnjački muškarci, prije razmijene, biti saslušani.

 

Spisak zarobljenika, Malinić je, kako je rekao, poslao načelniku Štaba Zaštitnog puka GŠ VRS, potpukovniku Jovi Jaziću, te smatra da bi spisak trebalo da je u arhivi tog puka.

 

Radislav Krstić, osuđen na 35 godina zatvora zbog komandnog učešća u srebreničkom masovnom ubijanju, označio je u izjavi haškim istražiteljima - tzv. kninski klan (oficira JNA koje je optuženi Mladić okupio oko sebe u Glavnom štabu VRS-a) generala Mladića odgovornim za srebreničku organizaciju ubijanja, a u kojem je spomenut i Zoran Malinić.

 

Predsjedavajući sudija Alphons Orie je insistirao da mu Malinić razjasni neke informacije iz presretnutih razgovora u kojima on spominje da je "lako jer ih ima oko 500". Malinić je spekulirao kako vjeruje da je bilo riječi o pripadnicima Armije RBiH koji napreduju u njegovom smjeru, a ne zarobljenicima, no budući da nije dobio jasan odgovor sudija Orie je to istakao za sudski zapisnik.

 

Umjesto na slobodnu teritorij, zarobljenici sa stadiona u Novoj Kasabi - planski su odvoženi na gubilišta gdje su streljani. Poput lokacije kod brane u Petkovcima, gdje je prema optužnici ubijeno oko hiljadu ljudi.

 

Prije insajdera Zorana Malinića koji je svjedočio u Hagu, u dovršetku iskaza zaštićeni svjedok RM-253 koji je preživio to masovno ubistvo, opisao je sudu, kako je ubijanje trajalo cijeli dan, što je sakriven gledao zajedno s još jednim preživjelim.

 

- I kako smo mi mogli gledati taj traktor, 10-15 tijela gore baci i vozi. Svakih 15-20 minuta se vraća. Sada računamo cijeli dan, koliko se može puta odvesti i vratiti, s time da su nastavili i nakon što smo se mi udaljili s te lokacije. Cijelu noć, cijelo područje je bilo prekriveno tijelima - naveo je što je vidio na mjestu gubilišta preživjeli.

 

Na suđenju osuđenom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću iskaz je dao generala Milomir Savčić, bivši komandant 65. zaštitnog puka Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), koji je ujedno bio i glavni istražitelj tima odbrane optuženog.

 

Na tom suđenju spominjao se i Zoran Malinić.

 

Penzionisani general Savčić izjavio je da ga je 13. jula 1995. major Zoran Malinić, komandant bataljona vojne policije, telefonom izvjestio da u Novoj Kasabi drži veliki broj zarobljenika i da je počeo da ih popisuje. Sprečavanje pristupa novinara zarobljenicima, koje je telegramom naložio tadašnji šef obaveštajno-sigurnosne službe GŠ VRS-a Zdravko Tolimir, Savčić je opisao kao uobičajenu proceduru. Izjavio je da ga ništa iz tog telegrama nije navelo da pomisli da će zarobljenici biti ubijeni.

 

Generala Tolimira Haški sud je osudio na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici. Savčić je kazao da je ofanziva VRS-a na Srebrenicu bila posljedica napada bošnjačkih snaga iz enklave, koja nije bila demilitarizovana, iako je to predviđao sporazum kojim je 1993. bila proglašena za zaštićenu zonu UN-a.

 

Po svjedoku, 26. juna 1995. Armija BiH je iz Srebrenice i Žepe napala GŠ VRS-a, smješten u Crnoj Rijeci kod Han-Pijeska.

 

U unakrsnom ispitivanju, tužilac Jullian Nićolls pitao je Savčića, koji je bio i glavni istražitelj u timu Karadžićeve odbrane, prihvata li da su zarobljenici, koje je 13. jula 1995. držao njemu potčinjeni major Malinić, do 17. jula bili pobijeni.

 

- Kakve to ima veze sa mnom i Malinićem... Prihvatam da smo sve te ljude predali, po naređenju komandanta GŠ VRS (Ratka Mladića) u Bratunac - odgovorio je Savčić, tvrdeći da mu nije bilo poznato šta se sa zarobljenim Bošnjacima dogodilo poslije toga i optužujući tužioca da mu "indirektno prebacuje odgovornost za sudbinu zarobljenih".