Srebreničanin Mustafa Mujić, s adresom stanovanja u općini Gradačac, jedan je od rijetkih koji posjećuje svoj rodni kraj, zaseok Diljka udaljen 18 kilometara od Srebrenice, gdje su tokom rata sve kuće porušene, a nijedna dosad nije obnovljena, kao ni prilazni put.
Ovaj šezdesetdvogodišnjak, od srebreničkog naselja Slatina do rodnog ognjišta dolazi motokultivatorom, jer se drugim vozilom do sela ne može zbog nepristupačnosti.
”U mom rodnom mjestu je nekada bilo pet kuća, a sada su samo zgarišta. U proteklom ratu je nastradalo sedam nevinih ljudi. Među njima su i moja dva mlađa brata koja su nestala 95’ pri pokušaju prelaska do Tuzle, a njihove kosti još nisu pronađene”, kaže Mujić u razgovoru za Fenu.
U Diljku nijedna kuća još nije obnovljena, iako je ranije aplicirao na pozive za obnovu, a ističe da je prioritet i obnova puta kako bi se do sela moglo normalno doći.
Iako prilično narušenog zdravlja, Mujić često dolazi u rodni kraj tako što zamoli nekog od mještana Slatine da ga doveze motokultivatorom, jer nije u stanju pješačiti oko dva kilometra.
-Skoro sam pokrenuo inicijativu da stavimo novu zaštitnu ogradu na mezarje i svojim sredstvima smo to uspješno obavili, a organizovali smo tevhid i dovu za nedužno stradale. U planu je da uradimo i spomen-obilježje za žrtve te obnovimo dovod izvorske vode – naveo je Mujić.
Želja mu je da njegovo selo posjećuju najmlađi te apeluje na sve nivoe vlasti da pronađu rješenje za obnovu prilaznog puta i pozitivno odgovore na apliciranja za obnovu kuća.
”Nastavit ću i dalje s aktivnostima kako ne bi bili zaboravljeni naši preci. Zbog loše infrastrukture nemoguće je da napravim, makar vikendicu, da nekad mogu boraviti u svom kraju”, poručuje Mujić.
Ovdje se, prisjeća se, nekad lijepo živjelo, obrađivala se zemlja koja je izuzetno rodna i radilo se u firmama.
”Prije rata se dobro živjelo, onda je rat sve pokvario”, kaže Mujić, koji je prije rata radio u firmi, a u slobodno vrijeme se bavio muzikom i tako dodatno zarađivao.
Prisjetio se i ratnih strahoda i njegovog pohoda s porodicom “putem smrti”, gdje su kroz šumu 28 dana pješačili do slobodne teritorije.
Domovinu je odlučio napustiti 2001. godine te sa suprugom i četvero djece otići u Sjedinjene Američke Države, nadajući se boljem životom.
”Nakon provedenih jedanaest godina u Americi, odlučio sam da se vratim. Kupio sam plac i napravio kuću u Srnicama, općina Gradačac. Volim svoju domovinu i vratio sam se da tu provedem ostatak života. Bolje je živjeti u Bosni i sjediti na kamenu, nego živjeti u Americi i sjediti u fotelji”, smatra ovaj Srebreničanin.
