Otac Alekse Dimitrijevića satima je u petak trčao hodnicima niškog Kliničkog centra pokušavajući da dozna kako mu je dijete, koje je u petak ujutro autobusom, u koji je udario voz, krenuo u školu. Ime djeteta nije bilo ni na spisku nastradalih, niti povrijeđenih, pa je nesretni čovjek više od tri sata očajnički pokušavao da dozna šta je sa njegovim sinom.
– Na kraju sam saznao da mi je dijete poginulo – jedva čujno izustio je nesretni čovjek kroz suze, piše “Blic“.
U nevjerici su i Aleksini drugari, koji kažu da će ga pamtiti kao izuzetnog druga.
h– Aleksa je bio drug za primjer. Zajedno smo išli u Građevinsku školu. Ima starijeg brata. Na portalima smo vidjeli šta se desilo i odmah smo došli u bolnicu. Nažalost, naš drug je jedan od nastradalih – rekli su drugari nastradalog dječaka, koji su u šoku i nevjerici ostali da sačekaju vijesti od ljekara o ostalim povrijeđenima iz njihovog sela Čokota i susjednog Donjeg Međurova, kojih, kako kažu, ima sedmoro.
I Biljana Milićević, profesor i razredni starješina u Građevinskoj školi u Nišu, odmah je poslije nesreće došla u Klinički centar. Jer, njeni učenici bili su u autobusu “Niš ekspresa”, koji se sudario sa putničkim vozom. Sa koleginicom i direktorom došla je da bi se raspitala o stanju svojih đaka. I doživjela šok.
Na spiskovima povrijeđenih razredna je našla imena njena četiri učenika. Ali Aleksi dugo nisu uspjeli da uđu u trag. Svi su ih uvjeravali: nije na spisku, ma dobro je, tu je negdje…
– Niko ne zna šta se desilo sa Aleksom, evo već satima ga tražimo. Možda je riješio da danas ne pobjegne sa časova – propitivala se sama sa sobom zabrinuta razredna.
Nažalost, poslije nekoliko sati i Biljana je saznala najgore: Aleksa je nastradao na mjestu nesreće.
