Sedmogodišnji Asim Đozić je učenik prvog razreda i redovan polaznik mektebske nastave u Srebrenici. Prije pandemije koronavirusa i vanrednog stanja svaku noć je dolazio na akšam i jaciju u Čaršijsku džamiju gdje je bio i mujezin
Sedmogodišnji Asim Đozić učenik je prvog razreda i redovan polaznik mektebske nastave u Srebrenici. Prije pandemije koronavirusa i vanrednog stanja svaku noć je dolazio na akšam i jaciju u Čaršijsku džamiju gdje je bio i mujezin. Ovih dana je nakon dva mjeseca ponovo otvorio džamijska vrata, a nije zaboravio ono što je naučio.
Zbog pandemije korona virusa mektebska nastava je prekinuta, a Asim jedva čeka da se vrati u mekteb. U mektebu je, kako kaže, naučio puno toga.
”Naučio neke sure, neke ilahije i tako”, pričao je za Anadolu Agency (AA) Asim koji je naučio i da klanja.
Potom, ovaj dječak iz Srebrenice nabrojao je i namaze: ”Sabah, podne, ikindija, akšam i jacija”.
Na pitanje, šta želi biti kada odraste Asim je bez imalo razmišljanja istakao:
”Najviše bih volio da budem efendija”.
Asim kaže da dok je mujezinio ljudima bude drago, pa ga i nagrade, a često ga obraduje i njegov efendija Ahmed ef. Hrustanović.
”Danas sam od efendije dobio cenera”, kroz smijeh rekao je Asim.
Asimu nedostaje mekteb i druženja sa vršnjacima, te nada se skorom polasku.
”Najviše volim da idem u džamiju. Išao sam sve dok nije počeo virus. Jedva čekam. Čim prođe – ja ću odmah. Čim dođe taj dan, odmah ću krenuti”, kazao je Asim koji se raduje, kao i svako dijete, Bajramu.
”Volim Bajram zato što mi babo i mama nešto kupe. Mogu ići da klanjam Bajram. Najviše se para dobije za Bajram”, govorio je Asim.
Asim se rodio u Srebrenici, (gradu u kojem su u julu 1995. godine srpske vojne, paravojne i policijske snage počinile genocid nad Bošnjacima) u koju su se njegovi roditelji Senad i Hurija vratili i odlučili da grade svoj dom. Hurija Đozić kaže da je sretna što živi u Srebrenici gdje sa svojom porodicom dočekuje ramazane i bajrame. Najveća radost joj je, kako kaže, kada u džamiju na Bajram isprati supruga i sina.
”Hvala Allahu pa nam je omogućio da možemo tako i da živimo ovdje gdje jesmo. Moja najveća želja, moram to da kažem, je bila da se vratim u Srebrenicu i osnujem svoju porodicu, da mi Allah podari potomstvo sa kojim ću biti zadovoljna. Hvala Allahu to za sada jeste. Najljepši pogled koji neko može da doživi jeste kada dijete odlazi na bajram-namaz i kada se vraća. Njegova radost na licu”, pričala je Hurija Đozić.
