I tako krenemo da provjerimo narodnu priću o našim dobrim ljudima, povratnicima.
I zapitamo se: TREBA li, i dali bi trebalo žive pohvaliti?
Mi smo narod, koji svoje žive vredne i radne ljude ne primjećujemo sve dok su živi, tek kad presele onda o njima pričamo.
Dali to tako treba?
Dali je to mudru?
Dali bi oni,kada bi se pohvalili bili još bolji, još vredniji,ili bi bili gori?
Mnogo je pitanja koja se mogu postaviti samom sebi.
Kod nas je postalo normalno,da ako je neko uspio u ekonomskom smislu,da se za njega kaze " LOPOV"
Ako je neko inteligentan,da se za njega kaže "NIJE NORMALAN"
ITD.
Uglavnom, kod nas je pozitivno postalo ružno,a negativno postalo dobro, sve dok je živo.
Pa tako o siledžiji,manijaku,kabadahiji priča se u pozitivnom,dok o onom koji,popravlja,pomaže,gradi i radi priča se u negativno.
Ali kad presele i jedan i drugi,onda se prica o njima zamjeni.
Već odavno, želim da napišem nekoliko riječi o jednom čovjeku koji svojim radom i trudom pomaže ljudima,ito baš onim ljudima koji su najranjiviji, majkama i očevima šehida,starcima kojima je pomoć potrebna i nokte da sebi osjeku.
O njemu neću biografiju pisati.
On je MEDICINSKI TEHNICAR
Da napišem nekoliko riječi o čovjeku koji se u Srebrenicu vratio, kada mnogi nisu smjeli da dodzu da obiđu svoja ognjišta a on se vrati da po tim našim selima pomaže našim starim i bolesnim.
Kada sam 2002 godine,još dok nije bila nijedna džamija u Srebrenici obnovljena, kada nisam znao ko je Bošnjak musliman a ko Srbin ili neko drugi, kada se džuma namaz klanjala u jednoj kući, kada sam jedva čekao da odem na dzumu samo kako bi vidio i prepoznao Muslimana, jer na ulici nisam znao ko je Naš a ko njihov, i svi smo jedni od drugih držali distancu, i čuvali se jedni drugi.
To je bilo vreme kada su naše komšije Srbi, našim majkama u dimnijama psovali "TURSKU MAJKU, PSOVALI BULE, "VREDžALI NA RAZNE NAČINE".
Posto sam ja dijete sa sela, pa iz grada prije rata nisam znao nikog, a ni nakon rata do povratka nisam znao nikog, pa kada sam 2002-2003, na ulici prvi put vidio Suljo Čakanović mislio sam da je njihov, da nije naš, ali jedan dan jednoj našoj majci nije bilo dobro, neka je bolest od tuge oborila.
Kažu," ima u Srebrenici Suljo doktor, pomaže našem narodu".
Stvarno ne prodze malo,pojavi se onaj Suljo kojeg sam ja vidio na ulici u Srebrenici i mislio da nije naš. Bilo mi je drago, da sam Sulju upoznao i onda kada bi sišao u grad ja bi gledao imali Sulje, da ga vidim da vidim skim je u društvu jer cu tako upoznati naše ljude.
Kada se 2003 gradila prva porušena Dzamija i kada je bio otvor Dzamije, radovao sam se kako otvoru tako i da mogu da vidim ko je nas a ko njihov.
Suljo i dan danas je na usluzi našim majkama, našim ranjivim povratnicima.
Suljo neliječi samo nekcijama i lijekovima, Suljo Čakanović naše usamljene povratnike liječi svojom posjetom i pričom.
Neke naše Majke žive same u Selima i nejmaju sa kim da progovore a bolesti ih safatale i kada dodze Doktor Suljo, od one dragisti sto vide živu dušu zaborave na bol, nego otvore priču u želji da se Suljo što duže zadrži kako bi oni iznijeli ono što ih boli u duši.
Tako da naš Suljo nije samo doktor, on je i prijatelj i drug.
. Suljo je pomagao drugima, bio na prvim linijama odbrane, preživio i svjedoči o onome što se događalo u i oko Srebrenice.
Suljo je prva osoba koju ljudi zovu kada nisu dobro. I kada nije u blizini znaju da će im pomoći isto kao što je pomagao mnogima tokom ratnih godina.
Suljo je borac, svjedok, prijatelj, insan o kojem trebate svi ponešto znati.
Hvala Suljo Čakanović za sve prošle i buduće godine!
Imao bi ja mnogo šta da pišem o Sulji,ali oduljiče se.
Molim Allaha da uputi našeg Sulju,da uputi naš narod na pravi put,da nas Allah sačuva od svakog zla,da nam Allah Uzvišeni podari ljubam i milost da volimo jedni druge i da pomažemo jedni druge,da jedni o drugima pričamo samo dobro i da radimo samo dobro.
Ali -Imran - Imranova porodica 110 ajet.
Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i vjerujete u Allaha! A kada bi sljedbenici Knjige vjerovali, bilo bi bolje za njih; među njima ima vjernika, ali većinom su grješnici!
