Istočna Bosna - Najljepši je na svijetu moj rodni kraj

Premijer Slovačke Robert Fico ranjen je u pucnjavi koja se dogodila ispred Doma kulture nakon sjednice vlade.

Kako pišu slovački mediji, pucnjava se dogodila nakon što je Fico izašao iz sale te došao među okupljene ljude.

"Pucnjava se dogodila u gradu Handlova. Fico je ranjen te je prebačen u bolnicu. Nalazi se u teškom stanju", navode slovački mediji.

Prema posljednjim informacijama, Fico je ranjen u stomak i grudi, a napadač mu je prije napada navodno rekao: "Robo, dođi ovamo" i tada je počela pucnjava.

Sjednica parlamenta je prekinuta nakon ovog događaja, a reagovali su i brojni političari uključujući i predsjednicu države Zuzanu Čaputovu.

"Šokirana sam i najoštrije osuđujem nepromišljeni napad na premijera. Robertu Fici želim puno snage u ovom kritičnom trenutku da se oporavi od napada", rekla je Čaputova.

Kako navode slovački mediji, u blizini dvorane gdje se održavala sjednica čulo se nekoliko pucnjeva.

"Vidio sam da su zaštitari podigli premijera sa zemlje, ukrcali ga u auto i odvezli se", naveo je reporter slovačkog Dennika N.

Za sada nisu poznati detalji ovog incidenta, a brojne policijske snage nalaze se na terenu. Prema posljednjim informacijama, napadač je uhapšen.

Direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić komentarisao je odluku Mađarske da glasa protiv rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a.

Kazao je da je stav Mađarske zabrinjavajući i da se ne može zanemariti. Podsjetio je da rezolucija ima za cilj odavanje počasti sjećanju na hiljade žrtava genocida u Srebrenici.

"Glasajući protiv toga, Mađarska se pridružila snagama poricanja i revizionizma, potkopavajući međunarodne napore da se prizna i uči iz ove tragedije. Ova odluka nije izolovani incident, već odraz dugogodišnjih desničarskih stavova i politike mađarskog premijera Viktora Orbana. Orbanovo protivljenje rezoluciji o Srebrenici može se posmatrati kao dio šireg obrasca odbijanja međunarodnog konsenzusa o pitanjima ljudskih prava", ističe Suljagić.

Dodaje da odbijanje Mađarske da prizna genocid šalje opasnu poruku da se historijske istine mogu lako zanemariti zbog politike.

Kaže da je, govoreći o osudi glasanja Mađarske, ključno naglasiti važnost sjećanja i odavanja počasti žrtvama Srebrenice.

"Priznavanje genocida je ključni korak ka tome da se takvi užasi nikada ne ponove. Odluka Mađarske oštar je podsjetnik na trajnu potrebu da se čvrsto suprotstavi poricanju i političkim snagama koje ga održavaju", zaključuje Suljagić.

Sjednica Generalne skupštine Ujedinjenih nacija na kojoj će biti razmatrana Rezolucija o genocidu u Srebrenici zakazana je za 23. maj.
Početak sjednice planiran je u 10 sati po lokalnom vremenu u Washingtonu.

Rezolucija je prvobitno trebala biti razmatrana 2. maja, ali je odložena jer nije napravljen konačni tekst.

Sponzori ove rezolucije su Njemačka i Ruanda, a brojne države su ih ispratile u svojstvu kosponzora. To su Albanija, Bugarska, Hrvatska, Sjeverna Makedonija, Slovenija, Sjedinjene Američke Države, Kanada i Novi Zeland, te Bangladeš, Čile, Jordan, Malezija, Vanuatu, Austrija, Belgija, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Irska, Italija, Lihtenštajn, Litvanija, Luksemburg, Nizozemska, Poljska, Švedska, Turska i Velika Britanija.

Srebrenica, najbolnija tačka bošnjačkog naroda i države Bosne i Hercegovine često je predmet raznih političkih obračuna i potkusurivanja. Deklarativno su na pitanje Srebrenice, genocida i majki Srebrenice svi osjetljivi, dok u praksi dominira politički prkos i razne političke struje.

Posljednji put Bošnjaci su u Srebrenici imali načelnika u periodu od 2012. do 2016. godine, kada je tu funkciju obavljao Ćamil Duraković. Posljednjih osam godina načelnik općine u kojoj je počinjen genocid dolazi iz srpskog naroda, a da stvar bude gor apo bošnjački politički faktor šanse da Bošnjaci predvode općinu koja je najveća rana tog naroda, sve su manje.

Konkretno, jedina, makar i teoretska šansa da predstavnik Bošnjaka pobijedi na izborima je zajednički nastup probosanskih stranaka. No to jedinstvo je davno izgubljeno jer u praksi dominiraju velike političke riječi, ali uz dominantno diverzificiranu strategiju.

Čuvanje sjećanja na žrtve genocida, čuvanje sjećanja na istinu i konstantna borba za pravdu bi trebala biti crvena linija probosanske i bošnjačke politike. No, izuzev proaktivnog rada i djelovanja Memorijalnog centra u Potočarima tokom cijele godine, sve drugo što "drži" politika svodi se na isprazna obećanja politike uz 11. juli.

I takva politika ništa nije naučila posljednjih osam godina. Jer evidentno ne postoji ni lider niti službenik koji različite političke opcije i ambicije pojedinaca može dovesti za isti sto, kako bi na stranu stavili sve animozitete i zarad pobjede Bošnjaka na izborima zanemarili stranačku pripadnost ili neka druga neslaganja.

Ukoliko među bošnjačkim političkim predstavnicima na izbore odvojeno izađu samo dva, a kamoli više kandidata, Bošnjaci se ne mogu nadati pobjedi za poziciju načelnika općine u kojoj je počinjen genocid. Tako će prema svemu sudeći biti i sada. Već sada se spominju dva pa i tri kandidata. Jedan od njih bit će kao nezavisni Hamdija Fejzić, kojeg je prvobitno trebala nominovati SDA.

S druge strane, Socijaldemokratska partija (SDP), Narod i pravda (NiP) i stranka Naprijed za zajedničkog kanidata žele predložiti Muhameda Avdića, dok Stranka za BiH namjerava kandidovati Faruka Đozića. Izborna matematika je jasna, bez jedinstvenog kandidata Bošnjaci se nemaju čemu nadati, a s obzirom na dosadašnji pristup, prostora za optimizam skoro i nema.