Ćamil Duraković, bivši načelnik Općine Srebrenica oglasio se na svom Facebook profilu gdje je opisao kako godinama izgleda progon nad njim koji vrše vlasti u Republici Srpskoj.
Njegovu objavu sa Facebooka prenosimo u cijelosti:
- Prije samo četiri dana na bolji svijet preselio je moj otac Ferid. Tuga u mojoj porodici je prisutna, i bit će još dugo. Možda sada i ne bih trebao pisati, ali dragi moji prijatelji, u vama sam uvijek nalazio neku utjehu u dijeljenu svojih iskustava sa vama. Kažu da je najbolji sud na ovome svijetu sud javnog mnijenja i ja smatram da je tako. Vi sudite a ja ću vam ispričati.
Živjeti u ovom dijelu države, entitetu RS, je svakodnevno discipliniranje Bošnjaka kroz različite segmente življenja. Kao što znate od mog povratka iz Amerike i momenta kada sam prvi put progovorio javno protiv sistema koji vrši konstantu diskriminaciju nad Bošnjacima povratnicima, postao sam i sam meta tog istog sistema. Jasno je da ovaj sistem ne želi Bošnjake koji znaju šta pričaju, a trpe samo one koji će im postati ili koji su već lojalni. Bio sam zamjenik načelnika četiri godine, a načelinik isto toliko. U svom poslu, po čemu me najviše i poznaju bio sam iskren, pravedan i častan koliko je to moguće bilo u ovom sistemu.
U svom mandatu, iza sebe, nemam niti jednu aferu, a da to nije bila montaža sistema, ali svaka od njih doživjela je fijasko. Postoji ona narodna: "Nemoj, pa se ne boj" ja nisam i ne bojim se! Ali dragi moji prijatelji i ja sam čovjek od krvi i mesa, neke stvari jednostavno ne mogu da podnesem. Ne mogu da podnesem da mi se namjerno montiraju NN optužnice, da me policija po nekakvim usmenim nalozima tužilaštava, poziva na saslušanja. Ne mogu da mi policija piše bespotrebne kazne za parking.. Sreća pa sam u ratu bio dijete, vjerovatno bi me pozvali na razgovor i za navodne ratne zločine. Građanin sam ove zemlje, legalista, poštujem zakone, i kroz ovo pisanje iz revolta se ne želim amnestirati.
Recite mi, nije li simptomatično da osoba dobije sedam kazni za parking u roku od pet dana? Je li normalno da svaka optužnica bude NN prijava i da svaka do sada doživi fijasko? Je li normalno da kada kažete istinu protiv Emira Kusturice dobijete 6.200 KM kaznu? Da li je normalno da vam baš u izbornoj godini (2016.) Elektrodistribucija nakon 5 godina otkrije navodnu krađu struje i dobijete kaznu 7.200 KM, a Bogom se kunem da ne znam ni gdje su mi osigurači i strujni sat na kući?! Da li je normalno da 2020. godine, također izborne, dobijete poziv od policije da u svojstvu osumnjičenog date izjavu za zloupotrebu službenog položaja za dešavanja još iz 2015/16?
Možda i jeste normalno, jer policija navodno radi svoj posao, ali nije normalno da ista ta policija i tužilaštvo ne pozivaju recimo, aktuelnog načelnika Grujičića za kojeg već neko vrijeme u javnosti kruže svjedočenja i dokazi o zloupotrebi sredstava od vlade Srbije, a taj se ne poziva na informativne razgovore kao recimo Ćamil. Provokacije su dosezale do toga da sam, kao predsjednik Organizacionog odbora, pozivan na sud u Višegrad i 11. jula,na dan dženaze u Potočarima...
I evo, taman kada sam pomislio da će prestati, stiže novi poziv koji mi je došao samo dan nakon dženaze mome ocu. Nakon mnogih izdržanih pritisaka ni ja više ne mogu da trpim. Da li zbog sugestije i vlastitog gubitka roditelja, počinjem razmišljati.. Bože koliko se puta moj otac nasikirao zbog onoga što sam ja radio, a on zajedno sa mnom kroz te pritiske prolazio, da mu to nije “pomoglo” da tako rano ode.
Poštovani prijatelji želio sam bar jednim dijelom da upoznam javnost u kakvom mi sistemu živimo, i da jednog dana kada odemo sa ovih prostora, a to nam žele, ne kažete: “Ovi ljudi nisu bili hrabri.” Ne, naprotiv. Bili smo hrabri, ali smo ostali sami, na milost i nemilost sistema koji nas zlostavlja. Strah me da smo se umorili...- naveo je Duraković.