Na Karlovom mostu u Foči danas je obilježen Dan sjećanja na ubijene Bošnjake u ovom gradu, a sa mosta su u Drinu simbolično spuštene ruže dok je sa ovog mjesta upućena molitva i poruka da se ne zaboravi.
Karlov most samo je jedna od lokacija na kojoj su ubijeni Bošnjaci u ovom gradu.
Prema podacima Udruženja žrtava rata ''Foča 1992 – 1995'' u Foči je za kratko vrijeme 1992. godine ubijeno gotovo 3.000 civila, dok su brojni objekti tokom rata pretvoreni u logore. Među žrtvama je 586 žena, a još se traga za 627 ubijenih.
Istina o Emiru
Ružu sa Karlovog mosta u Drinu je spustio i Kemalemir Frašto jedini preživjeli od svoje šestočlane porodice. Iako živi u Americi svake godine je na obilježavanju Dana sjećanja u Foči gdje traga za posmrtnim ostacima brata Emira kojeg je posljednji put vidio u maju 1992.godine kada je odveden u KPD-om Foča. Na Karlov most je stigao sa transparentom na kojem je Emirova slika i ispisan datum 21.juni 1992.godine kada je nestao iz KPD-oma Foča.
Kemalemir je saznao da mu je brat ubijen ispred porodičnog kafića "Derbi" u blizini autobuske stanice na obali Ćehotine. Nakon što je tijelo stajalo nekoliko dana na platou, bačeno je pored mosta na obalu rijeke, a potom zatrpano kamenjem.
O njegovoj sudbini Kemalemir je dobio mnogo informacija od anonimnih izvora. Emir Frašto se pominje i u presudi ratnom zločincu Miloradu Krnojelcu, upravniku KP doma u Foči koji je osuđen na 15 godina zatvora, gdje stoji da su juna ili jula 1992. godine Emir Frašto i Husko ili Husein Rikalo odvedeni u sklopu grupe zatočenika u upravnu zgradu gdje su teško premlaćeni. U presudi se navodi da Sudu nije predočen nikakav dokaz o razlozima premlaćivanja Frašta.
Brojne izjave koje je Kemalemir Frašto dao Tužilaštvu Bosne i Hercegovine i Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) nisu urodile plodom da se nađu posmrtni ostaci njegovog brata. Iako je izgubio povjerenje u pravosudne institucije i organe gonjenja Kemalemir kaže da nikada neće odustati od potrage za bratom i da će istrajati na istini.
"Kako možeš šutjeti, šutnja je zločin. Poznati su počinioci ubistva mog brata koji slobodno hodaju po Foči. Svake godine dolazim iz Amerike da bih pričao da se zulum koji su počinile naše komšije ne zaboravi. Jer zaborav može biti uvod u ponavljanje tragedije. U posljednja dva stoljeća 11 puta Bošnjaci su bili izloženi genocidima. Ali, za razliku od ranijih slučajeva, u zadnjem nasrtaju, napad je bio opći, a nakana našeg uništenja neskrivena. Ovaj put, zločinci su nerijetko lično poznavali žrtvu, što tom projektu daje posebnu crtu brutalnosti. Baš zato ne smijemo zaboraviti to što nam se događalo. Moj brat i ja nismo vjerovali našem ocu kad nam je kazivao o pokolju 1942, pa nam se ponovilo 1942 nam se ponovilo 1992. Ne smijemož zaboraviti, a niti halaliti" poručio je Kemalemir Frašto.
Biti u Foči na 30-tu godišnjicu ubistva za njega je veoma potresno.
"Kad god dođem u Foču, sve što je u njoj, sve što vidim i čujem padne na moju dušu i jedva čekam da izađem, to više nije onaj grad", kaže Kemalemir Frašto.
Prekrajanje historije
Povodom Dana sjećanja priređen je i poseban program u kompleksu Aladža džamije u Foči, a prisustvovao mu je i potpredsjednik entiteta RS Ramiz Salkic.
"Dan sjećanja na fočanske šehide nas podsjeća na ljude koji su svjedočili životu i smrti. U Bosni i Hercegovini svjedočenje života i smrti nije stvar jednog vremena niti jednog mjesta, ovo je dan koji je pečat jedne historije gdje smo sudionici dva vremena, 80 i 30 godina zločina, ali nad istim narodom. To je istovremeno jedna oštra poruka, signal koji nas obavezuje da prenosimo na buduće generacije. Foča je mjesto stravičnih zločina i najtužnijih zbivanja svjetske historije, sinonim zločina Istočne Bosne. Danas se dešava da se negira istina, zločin, prikrivaju se masovne grobnice i crtaju se murali mračne prošlosti, ali mi koji smo živi ne smijemo dozvoliti da se prekroji historija", poručila je Midheta Kaloper Oruli iz Foče.
U kompleksu Aladže večeras je planirana i premijera dokumentarnog filma "Foča crna kutija zla" autora Avda Huseinovića.
