Naziv jednog od najstarijih sarajevskih mauzoleja potiče od turskih riječi „yediler turbesi“, što u prevodu znači „turbe sedmorice“, a u narodu je poznatije kao turbe „Sedam braće“. Legenda kaže da su tu sahranjeni nepravedno osuđeni i pogubljeni ljudi, ne braća po krvi, već braća po nesreći.
Građani su pred turbe Sedam braće išli, a i dan danas idu ukoliko imaju neku veliku dilemu, a nakon molitve i darivanja novca, prema vjerovanjima i starim predanjima, treba izbjegavati povratak istim putem, kao i osluškivati šta će prvi prolaznik reći. Prve riječi koje čujete, navodno su odgovor na postavljeno pitanje.
Prvi je u turbetu ukopan Šejh kojem je Sultan Fatih Mehmed dozvolio da se nastani u današnjem Sarajevu. Za dugogodišnju službu Sultan mu je dao vlasništvo nad zemljištem od Latinske ćuprije do današnjeg turbeta. U narodu ovaj dio se naziva „Šejhova njiva“. Nakon smrti, Šejh je ukopan na kraju svojih njiva.
To je prvi mezar, ali danas sedmi, odnosno zadnji od ulaznih vrata.
Prošlo je i više od sto godina, a šejhov mezar je već postao „kultno“ mjesto, poznat mezar sultanovog vojnika za koje vrijeme se izgradila džamija, Halvetijska tekija (danas nova zgrada IZ neposredno prije turbeta) te preko puta gradske uprave sudnica (menkema) i gradska blagajna, te prva manja vojna postaja.
Opet nakon dužeg perioda turbe će biti kompletirano sa nova četiri, također mazluma (nevino ubijeni).
To su bila četiri bega iz Posavine. Uz dodjelu begovata – titule i zemlje, begovi od Bosanskog broda, Šamca, Orašja i Dervente imali su zaduženje da motre pokrete austrijske vojske preko Save, te da je primjećena opasnost pri prelasku na bosansku obalu sve do Sarajeva kako bi se organizovao otpor. Ali dojava je izostala kada je princ Eugen Savojski 1697. godine prešao Savu, došao do Sarajeva i zapalio ga.
Po smirenju situacije begovi su pozvani u Sarajevo na odgovornost. U svojoj odbrani, uz svjedoke ljudi iz tih krajeva, begovi su dokazivali da to nije bila izdaja jer je pomenuti princ, duboko u Austriji (Savoji) spremao vojsku za vojni udar, a nije postojala izviđačka niti obavještenja služba na drugoj strani.
Osmatranjem se nije moglo ništa znati. Princ je noću prešao Savu, na nekontrolisanom, nenadanom mjestu i za svega za 4-5 dana stigao već u Sarajevo.
Nije uvažena odbrana te su zbog toga pogubljeni. Imam džamije i šejh tekije razumjevši nevinost posredovali su da se ukopaju pored ranije ukopana dva mazluma.
Tako je nastao kompleks Jedileri, sedam braće po nesreći, a ne po krvi. Turbe je kasnije izgrađeno, a prvobitno su bili samo mezari.
Turbe je usko i dugo, jer su mezari svi u jednoj liniji. Iznad svakog mezara je jedan prozor, iznad kubure čirak i svjetiljka.
Turbe kakvo danas poznaju građani Sarajeva i mnogi drugi posjetioci je podigao Sulejman-paša Skopljak 1815. godine, te naredio da se mezarje ogradi zidom sa sedam prozora i da se podigne soba za čuvara turbeta.
