SBB neće sa SDA. Neće ni Demokratska fronta, barem ne bez SDP-a i Naše stranke. PDA, A-SDA i Nezavisni blok i ne pomišljaju koalirati sa nekadašnjim stranačkim kolegama.
Nova Vlada Kantona Sarajevo (KS), bez SDA, već je dogovorena, ona u Unsko-sanskom kantonu uveliko djeluje, a koalicioni sporazumi stranaka, također bez SDA, dogovoreni su i u Zeničko-dobojskom (ZDK), Bosansko-podrinjskom (BPK) i Tuzlanskom kantonu (K). Bez zastupnika SDA je i nova većina u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, a digitroni su se već užarili računajući broj mandata u Domu naroda FBiH, sa što manje SDA-ovih delegata.
- Nećemo sa nacionalistima, ali hajmo sa HDZ-om i SNSD-om – reći će nešto kasnije svojim kolegama iz “Bh. bloka” tadašnji generalni sekretar SDP-a Irfan Čengić, oduševljen mogućnošću formiranja federalne i državne vlasti bez SDA, sa više pozicija na raspolaganju drugaricama i drugovima, piše Faktor.
Ni HDZ-u i SNSD-u nije mrska ta ideja. Solidne su iznose novca zaradili ugostitelji u čijim su se objektima održavali tajni sastanci zvaničnika tih stranaka s ciljem formiranja odgovarajućih parlamentarnih većina.
- Mogu pokušati napraviti vlast bez SDA, ali to neće potrajati – poručio je u oktobru prošle godine predsjednik SDA Bakir Izetbegović.
NATO je pozvao BiH da preda Godišnji nacionalni program (ANP), ali nema šanse da taj dokument otputuje u Brisel. Ne da SNSD, čiji predsjednik Milorad Dodik, ovaj put u svojstvu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, neće nigdje bez zastave entiteta RS. Na NATO predstavnici nove vlasti u “republici Sarajevo” ne bi trošili vrijeme i energiju jer, smatraju, ne postoji konsenzus po tom pitanju.
Ovako je, otprilike, izgledala politička situacija u BiH prije godinu dana. Niko nije želio sa SDA i vlast na svim nivoima bez te stranke se činila kao sasvim izgledna mogućnost. Da je politika zaista “umijeće mogućeg” i kao takva vrlo nepredvidiva, pokazao je period koji je uslijedio.
U tom je periodu održan niz sastanaka predstavnika parlamentarnih stranaka sa delegacijom SDA predvođenom Bakirom Izetbegovićem. Tvrdi stavovi “nikad sa SDA” su nakon tih sastanaka postepeno omekšavani.
Najprije je SDA postala integralni dio nove većine u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, što ipak nije stavilo tačku na kalkulacije o novoj prekompoziciji te većine. Matematika je čak išla u prilog takvim idejama.
I većina u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, koja je najprije za svog predsjedavajućeg izabrala SDP-ovog Elvira Karajbića, se polako počela topiti. Od ukupno četiri, tri federalna zastupnika Nezavisnog bloka su se priklonila SDA-u, dok su delegacije A-SDA i PDA sa velikim očekivanjima dolazile u Centralu SDA u Sarajevu na pregovore o formiranju nove većine.
Zatim je Demokratska fronta u martu definitivno promijenila mišljenje, istupila iz “Bh. bloka” i započela pregovore sa SDA. Šesnaestog maja je to uradio i SBB, a dan kasnije su predsjednici SDA Bakir Izetbegović, Demokratske fronte Željko Komšić i SBB-a Fahrudin Radončić potpisali izjavu o formiranju vlasti.
Iznenada je SDA od faze u kojoj niko nije želio biti njihov partner došla u priliku da bira s kim želi praviti vlast.
Ranije dogovorene kantonalne većine su počele “pucati”. Najprije u ZDK, zatim u BPK, dok se SDP “pocijepao” na dva dijela u TK, jedinom kantonu u kojem je ta stranka ostvarila pobjedu. I u TK je formirana nova vlast, sa SDA, a bez SDP-a i PDA.
Obrisi nove skupštinske većine, sa zastupnicima iz SDA, vidljivi su i u USK, a inicijativa za smjenu aktuelne Vlade KS već je pokrenuta. Koalicija šest stranaka u KS koje međusobno nisu vezali slični programski ili ideološki ciljevi već potreba da uklone SDA iz vlasti je izdržala nepunih godinu dana.
Čelnici SDP-a su uspjeli postizbornim kalkulacijama nadmašiti neuspjeh na Općim izborima. Ne samo da ta stranka ostaje bez vlasti na svim nivoima, već je zahvaljujući politici uskog kruga rukovodstva uspjela doživjeti raskol u najjačem uporištu.
PDA ostaje bez resursa na kojima je ta stranka temeljila političku moć, prije svega bez RMU Banovići, a zatim i bez vlasti u TK. Aktivnosti onog što je ostalo od Nezavisnog bloka su ograničene na društvene mreže i na međusobne verbalne sukobe bivših i preostalih članova te stranke.
U međuvremenu je Dodik prihvatio činjenicu da je jedina zastava koja se može nalaziti u prostoriji u kojoj su članovi Predsjedništva BiH ona državna.
Nešto kasnije je također morao prihvatiti i da entiteti ne mogu voditi vanjsku politiku države. Nakon godinu dana blokada i neprihvatanja nastavka NATO puta, patriotski blok formiran na državnom nivou uspio je izvojevati pobjedu i postići dogovor o slanju dokumenta, nazvanog Program reformi, u sjedište NATO-a u Briselu, čime je naša zemlja ispunila obavezu u okviru Akcionog plana za članstvo (MAP).
Četrnaest mjeseci nakon održavanja Općih izbora, ono što je u prvim mjesecima nakon njih izgledalo kao nezamislivo je postalo realnost. Umjesto u opoziciji na svim nivoima, od države do kantona, SDA je postala okosnica te vlasti, a političke prepreke koje su se činile kao nepremostive, poput puta ka NATO-u, su ipak prevaziđene.
Pored suhe političke snage, mjerene brojem ruku u zakonodavnim tijelima, za uspjeh je, očigledno, potrebna i određena vještina i liderstvo, bez kojih bi ta snaga, u skladu sa starom izrekom, mogla samo “valjati klade”.
