Posljednji slučaj je saslušavanje četverice Bošnjaka iz sela Blječevo kod Bratunca zbog navodnih zločina počinjenih 1992. u Glogovoj. Izjave su davali u Policijskoj stanici Bratunac inspektorima SIPA-e, a po nalogu Tužilaštva BiH.

 

- Ovih dana Bošnjaci Bratunca pozivaju se kao i ranijih godina da daju izjave na određene okolnosti u naselju Glogova. U ovom naselju pored mjesne džamije streljano je oko 70 Bošnjaka u jednom danu. Gdje su ubice?

 

Gdje su ubice za Bošnjake Hranče, za žene i djecu iz masovne grobnice Suha, gdje su ubice i mučitelji iz logora Vuk Karadžića u Bratuncu gdje je zvjerski mučeno i ubijano više stotina Bošnjaka. Tu su u Bratuncu, u Srbiji, ali ih niko ne progoni ni njih ni njihove naredbodavce. Ovakva slika je i u mnogim drugim mjestima izmišljaju se predmeti radi pravljenja ravnoteže. Stvarni zločini odlaze u zaborav, a zločinci uživaju u nezasluženoj slobodi – kaže Salkić za Faktor.

 

Naglašava da su Bošnjaci u kontinuitetu pod različitim vrstama pritiska u ovom dijelu naše domovine.

 

- Vrlo često me pozivaju ljudi da kažu kako ih se poziva da daju izjave u policijske stanice o raznim dešavanjima. Ljudi se boje javno govoriti o tome radi svoje i sigurnosti svojih porodica. Ti razgovori su o svemu i svačemu i u principu su u pravcu da sagovornik spomene neko ime koje će se dalje obrađivati – pojašnjava Salkić za Faktor.

 

Podsjeća da su u Prijedoru osuđeni Bošnjaci za navodne zločine koje su počinili 1992. godine, dok su drugi pod stalnim pritiscima i prijetnjama da će biti procesuirani.

 

- I sve to dok brojne ubice slobodno šetaju Prijedorom i Krajinom koji su Bošnjake i Hrvate ubijali i mučili u prijedorskim logorima. Koliko je odgovaralo zločinaca za Tomašicu? Ili u Kotor Varoši, procesuirano je sedam Bošnjaka, a trojica su osuđena za navodne ratne zločine. Pitam sada, šta je sa zločinom u Večićima gdje je više od 170 Bošnjaka zarobljeno, odvedeno, ubijeno i još nisu svi pronađeni. Ili u naselju Hanifići, gdje su mještani zapaljeni u mjesnoj džamiji kao i na još nekoliko lokacija u kućama - živim lomačama. Počinioci ovih zločina su uglavnom slobodni i danas utječu na živote ljudi koji su se odlučili vratiti u Kotor Varoš - navodi Salkić.

 

Još jedan grad u kojem se Bošnjaci kontinurano pozivaju da daju izjave o "nekakvim zločinima", kaže naš sagovornik, jeste Zvornik.

 

- Šta je sa zločincima koji su više od 600 Bošnjaka ubili u jednom danu u Bijelom Potoku, oni nisu procesuirani. A gdje su zločini u naselju Divič, Čelopek, masovna silovanja Bošnjakinja u naselju Snagovo, logor Liplje, kao i mnoga druga mjesta počinjenja zločina nad Bošnjacima koja su zaboravljena – naglašava Salkić.

 

Još jednom podsjeća, da svjedoci umiru, ali i mnogi odustaju zbog nesigurnog okruženja i nedostatka povjerenja u tužilaštvo te otvorene sumnje u iskrene namjere određenih tužilaca.

 

- Ovo su razmišljanja mnogih svjedoka, a sa puno njih sam imao priliku razgovarati. Generalno, žrtve u nekim slučajevima uopće ne vjeruju da će zločinci biti kažnjeni. Prije par dana sam sreo čovjeka koji mi pokazuje jednog stanovnika i kaže on je ubio tog i tog na toj lokaciji. Ovo je naša gorka sudbina, ali i istina da srećemo slobodne one za koje osnovano vjerujemo da su ubijali naše roditelje, rođake, komšije i prijatelje. Meni se čini da tužilaštva nisu zainteresovana više za zločine nad Bošnjacima, već sada proganjaju Bošnjake kako bi napravili ravnotežu – kaže naš sagovornik.

 

Kaže kako zna da su neki ljudi koji su bili izloženi pritiscima i saslušanjima promjenili mjesto prebivališta iz straha za sigurnost sebe i svojih porodica.

 

- Tužilaštva bi trebala da proganjaju ubice i zločince, a ne da prave ravnotežu jer je to nemoguće. Čitava ova kampanja idealno se uklapa u ono što vlast u ovom entitetu radi, a to je stvoriti uvjete za osjećaj nesigurnosti kod Bošnjaka radi odustajanja od života na vlastitim ognjištima – zaključuje potpredsjednik bh. entiteta RS.