07
Maj

U FOČI I BRČKOM SRUŠENA JE 21 DŽAMIJA: EF. HODŽIĆ I GOBELJIĆ O ŽIVOTU POVRATNIKA

Published in BiH

Gosti emisije "Stil života u islamu" dr. Mustafa ef. Gobeljić, glavni imam Medžlisa IZ Brčko i Miralem ef. Hodžić, glavni imam Medžlisa IZ Foča govorili su o teškim sudbinama njihovih gradova u toku rata ali i problemima Bošnjaka.

 

 

Hodžić je kazao da je za njega ponos biti Bošnjak u Foči.

  • Drago mi je što Bošnjaci nisu zaboravili svoju Foču, što u svakom smislu i svakom prilikom pomažu rad Medžlisa iZ Foča, i da nije njih, ne bi bilo ni nas. Foča je nažalost doživjela tešku sudbinu. Od 21.000 Bošnjaka, koliko ih je bilo, ostalo je oko 300. To je poražavajuća činjenica. Nema Bošnjaka koji su zaposleni u bilo kojem sektoru. Ovo što ima, trenutno je to starija populacija. Imamo samo sedmero djece na području Medžlisa.

Dodaje da njima najviše treba da neko pokaže da misli na njih. Dovoljan je telefonski poziv da ih pitaju kako su.

  • Velika su odricanja ljudi koji žive tu. Nije čovjek rahat sa pokrivenom ženom prohodati kroz grad. Kada te neko drugačije gleda imaš osjećaj da nisi dobrodošao tu. Nemamo problema, hvala Bogu, nismo ih imali na nacionalnoj osnovi, ali mali je broj onih koji gravitiraju u cijeloj Općini Foča. Ne vidimo ni da će se to stanje promjeniti. Ružna je slika da džematlija koji je rođen u tom gradu, mora prolazeći kroz grad da skine svoju francusku kapu. Vjerovatno iz poštovanja prema nekome, da nekoga ne bi uvrijedio i da ne bi pokazao kako je on Bošnjak. Ljudi su jednostavno Foču prepustili, ali ona je jednako, kao što je pravoslavca, katolika, tako i muslimana. Mi smo svoji na svom, nikakvi stranci nismo ni došlje – govori on.

 

Gobeljić ističe da bi svaki musliman i muslimanka trebali da pripadaju jednom džematu, da osjećaju da pripadaju nekom džematu, da osjećaju potrebu da se vežu za džemat. Ovdje, na našim prostorima, muslimani ne bi mogli opstati bez džemata.

Hodžić se dotakao življenja islama i u skladu sa vjerom. Kako kaže, mnogo pričamo a malo dokazujemo svojim djelima. Muslimane treba da prepoznaju po čestitosti, dobročinstvu, uzajamnom pomaganju.

  • To trebamo pokazati drugima. Ne svojim riječima, da govorimo kako smo muslimani i zabranjeno nam je ovo ili ono, a sve to radimo. Pa se prodajemo kako smo evropski muslimani, pa može i ovako. Zna se jasno šta se u islamu može a šta ne može, šta je halal i haram. Kada počnemo živjeti ono što znamo, poslat ćemo jasnu sliku o sebi i mnogi će nas prepoznati kao čestite, poštene i dobre insane – kaže ef. Hodžić.

Ef. Gobeljić ističe da je porodica osnov svakog društva i zajednice. Ako nemammo zdravih porodica, onda je kriza u društvu.

  • Više rezultata možemo postići sa stotinu zdravih porodica, nemo sa 2-3 stotine razgrađenih, rastočenih porodica. Trebamo maksimalno raditi na tome.

U samoj Foči je srušeno 12 džamija. Ni jedan vjerski objekat na području Medžlisa IZ Foča nije ostao uspravan, priča ef. Hodžić.

  • Trenutno imamo obnovljenih 11 džamija. 10 su ponovo izgrađene, a 11. je na novom lokalitetu sagrađena. Pokušalo se time izbrisati ono neizbrisivo. Foča je prije 2. svj rata imala 17 džamija, i sva sela su imala po džamiju. U samom gradu imamo obnoviti još 9 džamija. U seoskim džematima su džamije obnovljene, osim u džematu Vikoč, gdje nam problem predstavlja prelazak preko rijeke, pa ne možemo trenutno dopremati materijal.

Gobeljić se nadovezao i ispričao da je u Brčkom srušeno 9 džamija, odnosno sve koje su bile s one strane linije. U toku minulog rata oni koji su oslobađali prostore od onih koji su tu živjeli, imali su slijedeći koncept. Rušili su kuće, ali su ih ostavljali. Protjerivali su narod, ali je jedan procenat ostao. Međutim, ima nešto što nije ostalo ni u jednom procentu, a to su džamije.

  • To bi naš svijet trebao shvatiti. Zašto je to neko radio? Ako mi ne znamo vrijednost džamija, neko drugi je to znao. Unatoč tome, mi muslimani ne možemo imati problema da živimo sa drugima, ako gledamo autentično vjeru. Možemo imati problema da živimo sa zločincima. Ali zbog toga što neko pripada drugom religijskom učenju, mi uopće nemamo problema s tim. Mi pripadnike tzv. nebeskih religija, ne da tolerišemo, nego ih priznajemo. U nekoliko mjesta u Kur’anu imamo “Da je Bog htio, svi bi bili jedne vjere”. To što smo različitih vjera, to je sami čin Božije volje. Ustati protiv toga, znači ustati protiv Božije volje. Onaj ko je smiren u svojoj ideji, ko se osjeća upotpunjen, on neće imati potrebe da drugoga proganja i uskraćuje mu potrebe. Samo onaj ko je inferioran u svojoj ideji, u političkom, duhovnom obrascu, može osjetiti potrebu da proganja drugog, da ga sputava… – govori efendija za Hayat.

Brčko je prošlo kroz razne faze, ali sada je tamo situacija jako dobra. Brčaci su imali jednu snažnu želju za povratkom.

  • Došli smo na ledinu, gdje je sve bilo sravnjeno, ali sada se IZ ne može prepoznati. I stalno razmišljamo kako ići dalje. Najveći je problem odlazak ljudi. To je globalni problem i zahtjeva ogromni reakciju i analizu – dodao je Gobeljić.

Ef. Hodžić ističe da ih posebno raduje to da je dijaspora posebno vezana za Foču. Ni jedna aktivnost nije bez njh prošla. Uvijek su spremni odazvati se bilo kojem pozivu, pogotovo kada se radi o IZ.

  • Tolerancija ni suživot nije ispravan termin, ni suživot. To je život. Mi živimo i živjeli smo. Nismo mi s neba pali. Stariji smo od mnogih koji misle da su Bogom dati da budu na tim prostorima. Nemam nikakvih problema otići u hram, s ponosom, da pokažem da volim upoznavati drugog. Nemam nikakav problem da kažem da mi je jedan od boljih prijatelja sveštenik sa kojim od 2007. godine se znam i koji pokazuje dobročinstvo. Možda drugi imaju sa nama problema, ne znam zašto, ali mi smo ponosni i zadovoljni. Bojim se da se ljudi boje da uđu i vide ljepoticu, Aladžu. Možda iz razloga što se boje da bi ih neko mogao vidjeti pa kazati “Vidi on je bio u Aladži”. Stidljivo gledaju, krišom, ljepoticu koja je tu. Vrata su svima otvorena. Nama je posebno drago kada vidimo da pripadnik druge vjere dođe da posjeti Aladža džamiju. Kroz nju treba da upozna nas, odnosno da upozna sebe – priča on za Hayat.