Print this page
25
Mart

U traženju nestalih i širenju istine o genocidu doprinosi i Šuhra Sinanović iz Bratunca

U širenju i očuvanju istine na ubijene u genocidu u Srebrenici 1995. godine, najglasnije i najupornije bile su majke, žene Srebrenice, Bratunca i drugih općina Podrinja.

 

 

Uporne u traženju nestalih, ukazivale su na važnost identifikacije već pronađenih posmrtnih ostataka žrtava genocida i zahtijevale ažurnije istraživanje o pronalasku novih masovnih grobnica. Da li se radilo o sastancima sa zvaničnicima, mirnim protestima u gradovima Federacije Bosne i Hercegovine, učešću na raznim domaćim i regionalnim tribinama, praćenju suđenja ratnim zločincima i svjedočenju protiv njih, nisu posustajale u svojoj borbi za istinu o Srebrenici, u kojoj su nerijetko ostajale same.

http://www.ntv.ba/wp-content/uploads/2022/03/page-12-300x173.jpg 300w" sizes="(max-width: 700px) 100vw, 700px" style="border-style:none;max-width:100%;height:auto">

Nemjerljiv je njihov doprinos i Memorijalnom centru Srebrenica na čiju važnost postojanja su, kad god su imale priliku, ukazivale domaćoj i široj javnosti.

 

Jedna od onih koje su, nakon jula 1995. godine, život posvetile traženju nestalih i širenju istine o genocidu je i Šuhra Sinanović iz Bratunca. U genocidu su joj ubijeni suprug i dvadeset tri člana porodice. Ukopan je na prvoj kolektivnoj dženazi u Potočarima 31. marta 2003. godine, zajedno sa još sedam članova porodice.

 

Šuhra je i predsjednica udruženja ”Žena Podrinja” iz Bratunca, koje je osnovano 1992. godine, a registrovano 1993. u Tuzli i jedno je od prvih udruženja ovog tipa. Od 2000. godine svoje aktivnosti nastavilo je obavljati u Kantonu Sarajevo i šire. Glavna aktivnost ovog udruženja, na čelu sa Šuhrom Sinanović i Kadefom Rizvanović, je pronalazak i identifikacija žrtava genocida koji je počinjen na području općine Bratunac u periodu 1992-1995. godine. Pored navedene glavne aktivnosti udruženje “Žena Podrinja“ Bratunac redovno organizuje druženja i sastanke sa porodicama nestalih te izradom raznih projekata pokušava da na što bolji način ostvari saradnju sa njima kako bi im pružilo pomoć i podršku.

 

Treba naglasiti da je ovo udruženje bilo pokretač osnivanja mezarja “Veljaci“ u Bratunacu, mjesta smiraja za žrtve sa područja općine Bratunac ubijene tokom 1992. godine. ”Žena Podrinja” se bavi i angažovanjem i aktivnostima  vezanim za kolektivnu dženazu u Potočarima, jer je sa područja općine Batunac ubijeno 2081 osoba koja se vodi među nestalim u Potočarima.

 

Šuhra je i svojim ličnim svjedočenjem o iskustvu u ratu doprinijela projektu usmene historije Memorijalnog centra, a samim tim i širenju istine o genocidu u Srebrenici. Nemjerljiv je i njen doprinos u pronalasku preživjelih svjedoka genocida koji su podijelili svoje svjedočenje sa timom Memorijalnog centra. Organizovanjem sastanaka u mjestima na Kantonu Sarajevo, gdje su nakon genocida život nastavili nekadašnji stanovnici podrinjskih općina, svojim zagovaranjem je doprinijela da mnogi preživjeli svjedoci genocida podijele svoju životnu priču i Memorijalnom centru na trajno čuvanje poklone lične predmete svojih najmilijih, ubijenih u genocidu.

 

”Mi Bošnjaci imamo tu naviku da zaboravljamo ako ne pišemo, ako ne zabilježimo šta se dogodilo, i nažalost to nam se vrati na najgori način. Govorim u lično ime, često molim one koji su preživjeli genocid i svu golgotu života pod opsadom, da pričaju o tome, da svoje iskustvo podijele sa svijetom, a najbolji način da to učine je u saradnji sa Memorijalnim centrom u Potočarima. Ta institucija nije samo mjesto okupljanja svih nas 11. jula svake godine. Istina je da nam je primarni cilj da pronađemo i ukopamo i posljednju žrtvu genocida, ali šta poslije? Rad Memorijalnog centra  i istina o genocidu ne završavaju sa posljednjim ukopanim. Istina se mora prenositi i nakon toga, svim posjetiocima koji dođu u Potočare moramo što više svjedočanstava ponuditi, što više predmeta koji svjedoče o žrtvama. Do nas je. Ja neću pokleknuti, ne smijem. Do posljednjeg daha ću govoriti o genocidu i boriti se da se i posljednja žrtva pronađe i ukopa u Memorijalni centar u Potočarima i Veljacima u Bratuncu.”, naglasila je Šuhra.

 

Memorijalni centar duguje neizmjernu zahvalnost Šuhri Sinanović  i na njenom gostoprimstvu i nesebičnoj pomoći  koju je pružila tokom protekle godine timu Memorijalnog centra koji je radio na projektu usmene historije na području Sarajeva, gdje su snimani preživjeli svjedoci genocida.

Last modified on petak, 25 Mart 2022 20:15