Istočna Bosna - Najljepši je na svijetu moj rodni kraj

Narodna skuština Republike Srpske (RS) raspisala je danas tender za nabavku osam novih automobila za potrebe Kabineta predsjednika, potpredsjednika, poslaničkih klubova i Službe entitetskog parlamenta.

Ukupna vrijednost tendera za nabavku osam automobila iznosi 417.000 KM.

Kao razlog za kupovinu novih vozila naveli su "dotrajalost, starost i velike troškove popravki".

- Svi automobili koji se ovom nabavkom zamjenjuju stari su više od deset godina i prešli su više od 200.000 kilometara – saopćeno je iz Skupštine RS-a.

Službeni "audi A8“ u Kabinetu predsjednika kupljen je prije 12 godina, odnosno 2007. godine, a prešao je 310.000 kilometara.

Iste 2007. godine kupljen je i "audi A6“, koji koristi Kabinet predsjednika, a ovaj automobil prešao je 320.000 kilometara.

Kabinet predsjednika koristi i automobil "reno klio“, koji je kupljen prije 14 godina, 2005. godine i prešao je 290.000 KM.

Automobil "reno laguna“, koji koristi potpredsjednik Narodne skupštine, kupljen je 2008. godine i prešao je 330.000 kilometara.

Također, kako dodaju, zbog starosti, nebezbjednosti i stalnih kvarova bit će zamijenjena dva automobila koja su koristili klubovi poslanika. Riječ je o automobilu "reno laguna“, koji je Klub SDS-a koristio od 2009. godine i koji je prešao 430.000 kilometara i o automobilu "reno megan“ koji je od 2008. godine koristio Klub SNSD-a i koji je prešao 310.000 kilometara.

Novom nabavkom bit će zamijenjen jedan automobil koji koristi Služba Narodne skupštine, a radi se o automobilu "reno megan“ koji je kupljen 2008. godine, a do sada je prešao 320.000 kilometara.

Iz entitetskog parlamenta tvrde da je na popravke ovih automobila u prošloj godini protrošeno 27.821 KM, "što ih pored toga što su nebezbjedni, čini nerentabilnim i skupim za održavanje zbog stalnih kvarova“.

Osim ovih sedam automobila kojima se zamjenjuje stari vozni park, raspisan je tender za još jedan automobil za potrebe poslanika, budući da je u desetom sazivu Narodne skupštine došlo do povećanja broja poslaničkih klubova koji imaju pravo na korištenje automobila.

- Narodna skupština Republike Srpske više od deset godina nije zanavljala vozni park, a u protekle tri godine kupljen je samo jedan novi automobil za potrebe Službe parlamenta. Svi automobili koji se zamjenjuju bit će ponuđeni na prodaju na licitaciji, a novac uplaćen u budžet RS, dodaje se u saopćenju.

(Hayat/Foto: Ilustracija)

Stotinjak mještana bošnjačkog sela Glodi kod Zvornika danas je mirnim protestima iskazalo protivljenje uzurpaciji, odnosno mijenjanju toka rijeke Drinjače u dijelu kojim rijeka protiče kroz njihovo selo, a zarad gradnje mini centrale, zasad nepoznatih i investitora i graditelja.

Naime, nakon što je u rejonu Glodi u završenoj fazi gradnja već jedne mini centrale za čije potrebe je već izbušeno brdo poviše sela, nepoznati graditelji krenuli su sa ispitivanjem terena za gradnju druge mini centrale. I, to na području milićke općine, za čije bi potrebe došlo do prekida toka rijeke Drinjače u Glodima i njena voda bi bila preusmjerena tunelom čije se bušenje priprema kroz susjedno brdo. Tako da bi od zacrtanog skretanja ove rijeke , petnaestak kilometara njenog korita nizvodno, skoro ostalo bez vode.

-Nakon 1992,godine selo Glodi je zadesila druga muka koja prijeti da nas ponovo iseli sa ovih prostora. Po našem selu hodaju ljudi sa lošim namjerama, koji pokušavaju da mimo naše volje krenu sa bušenjem brda i kroz te bušotine preusmjere tok Drinjače koja život znači za sve nas. Kada smo ih prije izvjesnog vremena spriječili da krenu sa bušenjem, počeli su preko policije da nam prijete. Danas smo ovdje da javnosti kažemo svoj stav. Mi nismo protiv gradnje mini centrala, ali jesmo protiv uzurpacije naše rijeke i naše imovine. Neka ih grade ispod, a ne iznad sela. Mora se znati, dođe li do preusmjeravanja toka rijeke kroz tunel koji se treba probiti kroz ovo brdo mještani Glodi koji su se nakon rata vratili u svoje kuće bit će prisiljeni na iseljavanje – kazao je na skupu Mehmed Ademović, povratnik u Glodi.

I Ademović, kao i još desetak mještana, povratkom u Glodi krenuli su sa gradnjom privrednih subjekata u kojima zapošljavaju mnoge svoje komšije . Svi oni pozivaju bošnjačke predstavnike u vlasti Republike Srpske, ali i one koji se izdaju za zaštitnike bošnjačkih interesa u Sarajevu da zaustave njihov novi progon iz Podrinja koji se provodi stvaranjem nemogućih uslova za opstanak u ovim krajevima.

Također, mještani Glodi podsjećaju da imaju nezvanične informacije da mini centrale u dijelu rijeke Drinjače u Glodima grade zajednički srbijanski i domaći investitori, čija imena niko ne zna, a da je koncesiju na gradnju, čak sedam mini centrala na ovoj rijeci izdalo nadležno ministarstvo Vlade RS, bez bilo kakvog informisanja mještana o tome šta će se graditi.

-Oni koji grade mini centrale moraju poštovati stav građana u mjestima u kojima se grade. Gradnjom ove dvije mini centrale uništava se život ovoga sela. Nažalost građani nemaju mehanizma da zaustave uzurpaciju ove rijeke koja znači život za sve njih. Uz rijeku su njihovo zemljište, njihove kuće Ovdje sam da im kao njihov predstavnik u vlasti Grada Zvornika dam punu podršku i lično ću učiniti sve što zakon dozvoljava da se zaustavi ovo bezvlašće – kazao nam je Mersad Mehmedović predsjednik Gradske Skupštine Zvornik.

IB.com/Avaz 

Drina je čudna rijeka, reći će Hasan. I izletište i grobnica, misli on. Pogled je usmjerio prema kućama na drugoj strani rijeke, prema Srbiji. Kuće su iste kao i prije rata. Šume su iste. Ista su i brda, podrinjsko zelenilo i prelijepa rijeka. Sve je isto, a ustvari, ništa isto nije.

Cvrkut srebreničkih ptica i blagi povjetarac rove po prošlosti. Hasan je zabacio štap. Oči su pune suza. Ruka drhti, stisnuo je zube i počeo da zapisuje svoje misli.

Selam, babo,

Znam da ovo nećeš nikada pročitati, ali ja jednostavno imam potrebu da pišem. Evo me, babo, pored Drine. Ovo je prvi put da sam smogao snage da dođem na naše mjesto. Zabacio sam. Tvog štapa nema. Sinove nisam želio dovesti. Juli je, znaš. A ja želim da budem sam. Dovest ću ih drugi put, obećavam. Tvoje divne unučiće.

Sjećaš se, babo, da mi je juli bio najdraži mjesec. Ja naredam petica u školi, pa mi raspust uvijek bude lijep. “A ona četvorka iz matematike”, zadirkivao si me.

“Ma, hajde, znaš da me nastavnik nešto ne voli”, pravdao sam ti se.

Pa ti uzmeš godišnji u rudniku boksita i onda pola ljeta uživamo na rijekama i jezerima. Kad smo mogli, znaš da smo i na more išli. A bracu Adema si često ružio, jer se nije družio s nama. Govorio si da su mu drugovi i cure važniji od nas. Ja mu nisam zamjerio, meni je bilo drago što imam takvog brata. Bio je prelijep i sve su djevojke ludile za njim. Bio je pravi mangup. Kako mi samo nedostaje.

Eh, babo, a šta smo tek dobroga vidjeli od mamine ruke. Iako je radila skoro kao i ti, naša kuća je bila skoro pa savršena. Sve čisto i uredno. Znam da se nisi nikada ljutio jer uvijek njoj prvoj otrčim u zagrljaj. Majka je majka. A tek njena hrana. Znaš i sam, pa to je neopisivo. Čini mi se da bih dao sve bogatstvo svijeta da samo okusim komadić njene sirnice. Dao bih sve da bar još jednom možemo zajedno sjesti za sto u našoj porodičnoj kući u Srebrenici i zajedno iftariti u ovim ramazanskim danima. A Bajram? Tek tad me tuga razara. Evo brišem, babo, suze, gledam Drinu, vidim punu džamiju, vidim tebe i Adema, vidim mamu na vratima, baklavu i kolače na stolu, vidim naselje puno djece…

Danas, babo, mrzim juli. Živim u Sarajevu i ponekad dođem u Srebrenicu. I da znaš, završio sam fakultet. Ispunio sam ti želju. Našao sam i posao i dobro živimo. Stariji sin se zove Haris. Po tebi sam mu dao ime. I liči na tebe. Ovaj mlađi se zove Adem, isto kao i braco. Često im pričam o tebi i Ademu. Pametni su i dobro uče. Ovaj mlađi je i učenik generacije. Vjeruj, bio bi ponosan na njih, baš kao što sam i ja. Samo, ne govorim im to, bojim se da ih ne razmazim.

Babo, rekoh ti, danas ne volim juli. A Drinu i volim i mrzim. Naše naselje je sad prazno. Ukupno 43 muškarca su ubijena. Među njima ste, babo, ti i Adem. Zato mrzim juli. Adema smo ukopali prije tri godine. Tijelo nije kompletno. Fali lobanja i lijeva noga. Tvoje kosti još tražimo. Trčim od grobnice do grobnice, nadajući se da će iz neke izviriti ona zelena majica i plave pantole u kojima si bio kada smo se rastali u Potočarima. Za sada nam ostaje da se nadamo i da čekamo. A mama? Mama je preminula prije dvije godine. Bar je dočekala da ukopamo Adema. Nakon 1995. godine, babo, ona je bila druga žena.

Ali, babo, nisu nas sve ubili. Vratilo se našeg naroda i u Srebrenicu, i Bratunac, i Zvornik… Svi ponosno i čista obraza hodamo Podrinjem. Često sretnem Ramiza Mustafinog.

I on ima dva sina. Idu u školu. Sretnem još dosta komšija i naših sugrađana. A meni ostaje da se nadam da će ova naša mjesta ponovo zaživjeti, kao i prije rata. Ostaje mi da se nadam pozivu iz identifikacionog centra i da se borim za bolju i sretniju budućnost tvojih unuka.

Ostaje mi da volim i mrzim juli.

Piše: Samir Karić, Oslobođenje