Blizu 4.000 učesnika do odredišta će pješačiti tri dana.
Maršu mira u Nezuku priključio se i Emir Sulejmanović, košarkaški reprezentativac Bosne i Hercegovine, s ocem Nedžadom.
- Moj drug i košarkaški reprezentativac BiH Emir Sulejmanović i njegov otac Nedžad i ove godine su učesnici Marša mira. Emir je rođen 13. jula 1995. godine u jednoj od srebreničkih šuma čime je njegov život zauvijek obilježen Srebrenicom i svim onim što se tamo dogodilo. Zato danas i 27 godina poslije, ne propušta priliku da oda počast - napisao je na društvenim mrežama tuzlanski novinar Dino Durmić.
Emirova životna priča je za filmskog platna. Rođen je 13. jula 1995. godine tokom genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, u jednoj od srebreničkih šuma.
- Emir je rođen u jeku najjačih napada na Srebrenicu i Žepu. Mi smo iz Žepe, ali smo živjeli u Bratuncu. Emir je rođen u jednoj šumi 13. jula jer u kući nismo mogli biti, a ja sam ga vidio dan kasnije kada sam došao sa straže. Bili smo skupa još 12 dana, a onda 23. i 24. jula počeli su pregovori o predaji Žepe, te je 25. jula krenula evakuacija civila. Emir je s majkom, bratom, te mojom mamom i sestrom otišao prema Varešu, a mi nismo znali šta ćemo i kako ćemo - ispričao je za Faktor prije šest godina Nedžad Sulejmanović, otac bh. košarkaška.
- On se s jednom grupom krio po šumama, a onda su krenuli prema Srbiji. Prešli su Drinu u mjestu Crni Potok, na granici sa Srbijom, ne znajući da je tu vojska, gdje su ih zarobili. Sredinom aprila 1996. godine Sulejmanović senior stigao je u Finsku.
Žena je u tom periodu s djecom prvo bila u Fojnici, a zatim je otišla u Kladanj gdje je bio njen otac, koji se tu naselio još prije rata - kazao je Sulejmanović dodavši:
- Prvi put nakon 25. jula 1995. godine sreli smo se u Finskoj nakon 16 mjeseci. Tačno 16. oktobra 1996. godine došli su kod mene u Finsku i tada sam, da tako kažem, prvi put vidio svog sina Emira. Započeli smo novi život u Finskoj. Djeci sam posvetio svoje vrijeme i odlučili smo da se oni posvete školi i sportu. Imali smo zaista veliku pomoć Finske i za kratak period vrlo dobro smo se snašli - prijsetio se Nedžad.
Emir je s 12 godina počeo trenirati košarku, a u tom periodu ostao je i bez majke koja je preminula.
Sa 15 godina dovio je poziv U-16 selekcije Finske, ali se nakon toga odlučio za dres Bosne i Hercegovine. Zbog toga je dobio petogodišnju zabranu igranja za reprezentaciju.
- BiH je jedina zemlja koju volim i uvijek sam sanjao o tome da predstavljam svoju zemlju u dresu reprezentacije. Kod mene nikada nije bilo dileme za koga želim igrati. Nikada nisam zaboravio odakle sam i naravno da je i to jedan od razloga što sam se odlučio za rodnu zemlju. Ipak, prije svega ja sam Bosanac i Hercegovac i uvijek sam se tako i osjećao, a želim i na sjajan način prezentirati Srebrenicu - rekao je jednom prilikom Emir Sulejmanović.
