Senad Džananović jedan je od primjera kako se djeca povratnika bore da mijenjaju okolinu u kojoj žive, da svojim zalaganjima pokažu kako se bori za zemlju svojih predaka i za svoj zavičaj.
Rođen je 1997. godine i kandidat je za Skupštinu općine Srebrenica. U Srebrenicu se sa porodicom vratio 2011. godine, a ranije je živio u Tinji gdje je završio osnovnu školu.
- Po završetku osnovne škole vratio sam se u Srebrenicu sa mamom i sestrom, a otac se dosta prije vratio u Srebrenicu - kaže Džananović.
Pitali su ga, kaže, često je li se pokajao što se vratio u Srebrenicu.
- Ni u jednom trenutku se nisam pokajao i da opet biram, opet bih živio u Srebrenici. Moramo biti realni i kazati da vas u Srebrenici ne čeka neka zlatna perspektiva, u mnogo toga oskudijevamo i mnogo toga nam nedostaje. A opet dosta omladine bira tu da živi, ne zato što nema nigdje drugo već jer su se tu pronašli, imaju fin posao i snađu se. Ko ima dobra primanja, njemu nije nikakav problem da živi u Srebrenici. Bez obzira na to što vam je sve daleko, sa finim primanjima život nije toliko skup – kaže Džananović.
Ističe da djeci i mladima treba pružiti edukaciju, kulturnu nadogradnju.
- Dijete koje ima 13-14 godina mora da čeka da ga roditelji odvedu negdje van Srebrenice da mu nadmjeste ono što nema u ovom gradu. Djeci treba da se pruži mogućnost kulturne edukacije, pozorišne predstave, kulturna dešavanja, seminari, debate, filmske projekcije – priča za Faktor.
Džananović ističe kako je sve manje ljudi koji žele da se vrate, a da se mora raditi na osiguravanju uvjeta da omladina ima šta da traži u svom rodnom gradu.
Ponuditi djeci bolju budućnost
- Ko je otišao, njega je teško vratiti, a dijete koje ima 13 godina treba da se usmjerava, da ima sve što imaju djeca u drugim gradovima, da mu se nešto ponudi, da želi da ostane – zaključuje Džananović.
Emrah Mehmedović rođen je 1998. godine u Tuzli gdje je završio Srednju prehrambenu školu u Kalesiji i kandidat je za Skupštinu općine Bratunac.
- Trenutno studiram na Tehnološkom fakultetu u Zvorniku. Član sam mjesnog odbora SDA Konjević Polje, član Izvršnog odbora SDA Bratunac i aktivsta u Asocijaciji mladih SDA. U Konjević Polje sam se vratio 2000. godine sa roditeljima gdje i dan-danas živim – priča Mehmedović za Faktor ističući kako je prije povratka živio u Jasenici, na području Općine Srebrenik, sa porodicom.
Kaže da život povratnika nije isti kao život čovjeka koji živi u Federaciji Bosne i Hercegovine.
- Da bi bio povratnik u svoje mjesto, moraš se odreći mnogih stvari. Za nas mlade ljude bitno je da možemo da ostvarimo svoja prava kroz školovanje i graditi svoju karijeru. Kandidovao sam se na izborima kako bih dao doprinos razvoju svoje zajednice. Želim da svojim zalaganjem i djelovanjem doprinesem razvoju i kvalitetu života svog mjesta Konjević Polja kao i općine Bratunac – kaže Emrah.
Armin Majstorović, rođen 1991. godine u Pobuđu, općina Bratunac, također je kandidat za Skupštinu općine Bratunac na predstojećim Lokalnim izborima.
Nakon agresije na BiH i padom Srebrenice, sa porodicom je spas našao u mjestu Sižje, općina Lukavac.
- Sa navršenih deset godina 2001. godine vratio sam se u svoje rodno mjesto Pobuđe, sa roditeljima i bratom, sestra se u međuvremenu udala i zasnovala svoj život u Doboj-Istoku. U Konjević Polju sam završio dva preostala razreda osnovne škole, tačnije osmi i deveti i sticajem okolnosti, a s obzirom na to da u Bratuncu postoje samo tehničke škole, otišao sam u Doboj-Istok kod sestre gdje sam završio gimnaziju, naravno roditelji su ostali u Pobuđu. Zamislite dječaka od dvanaest-trinaest godina koji odlazi od roditelja u potpuno novi svijet, teško je to bilo, ali sestra i zet su mi tada, a i danas bili drugi roditelji, na čemu ću im biti zahvalan čitav život – priča Majstorović.
Upisao je potom Prirodno-matematiički fakultet u Tuzli, odsjek Biologija, a nakon toga i master iz genetike i molekularne biologije.
Život povratnika težak
- Život povratnika u tim prvim godinama povratka bio je, da se tako izrazim, ekstreman, moja porodica se vratila u jednu drvenu kućicu od nekih trideset kvadrata. Sjećam se i tog prvog ulaska u naše razoreno selo, imate osjećaj da je vrijeme stalo, kao u nekim filmovima apokalipse. U ruševinama naše porodične kuće bilo je drvo, čini mi se breza, visoko nekoliko metara. Ali kako je vrijeme prolazilo, stvari su dolazile na svoje i bivalo je sve bolje. Danas imate situaciju da su u Pobuđu skoro sve kuće izgrađene, ostale su samo one čiji se vlasnici nisu tu vratili, da su svi zaseoci, njih dvadesetak, povezani asfaltnim ili dobro uređenim makadamskim putevima. Isti je slučaj i sa drugim mjestima na prostoru naše općine. Veliku zaslugu za sve postignuto do sada, naravno uz naš vrijedni i složni narod bez koga ništa ne bi ni bilo, ima Stranka demokratske akcije. Od prvih godina povratka pa do danas ta je stranka uvijek bila uz narod, bez alternative rekao bi za nas Bošnjake u Bratuncu. Vođen tim razmišljanjem i samim činjenicama pristupio sam stranci još 2009. godine sa navršenih osamnaest godina. Ove godine sam ispred MO SDA Konjević Polje predložen kao kandidat koalicije SDA-SBiH za Skupštinu općine Bratunac – priča Majstorović.
Kaže da želi da svojim radom doprinese nastavku razvoja svoje općine.
- Kao mlada osoba, koja se vratila i posmatrala čitav taj proces povratka i obnove, smatram da poznajem dovoljno probleme naših mladih ljudi koje naravno želim pokušati bar jednim dijelom riješiti. Smatram da ova koalicija SDA-SBiH za predstojeće lokalne izbore nudi veoma kvalitetne kandidate, prije svega tu mislim na mlađe, školovane kandidate koji imaju sposobnost da riješe sve ono što možda otežava život našem narodu. Očekujem prvenstveno dobar izborni rezultat ove koalicije, da nastavimo sa razvijanjem naše općine i poboljšanjem kvaliteta života povratnika Bošnjaka. U to ne sumnjam jer, kao što rekoh, Bošnjaci u Bratuncu nemaju alternativu – kaže Majstorović.
