Četverica vođa različitih religija u našoj zemlji, koji se, svako na svoj način, ali jedan uz drugog mole za jedno, za mir, blagostanje, sretne ljude ispunjene samo plemenitim emocijama, oslobođene mržnje – to jeste Bosna i Hercegovina.
Piše: Elma Begović-Omerašević
Ona koju vrijedi i njegovati i razvijati i braniti. Od svega i od svih. Bosna i Hercegovina koja daleko naprednijima može biti primjer.
Djeca koja veličaju četnike, i to jeste, ali ne bi smjela biti Bosna i Hercegovina, prvenstveno zbog te djece same. Njihova budućnost je hranjenjem takvih stavova osuđena na to da u njoj ne bude upravo onoga za šta su u Sarajevu molile vjerske vođe, zajedno.
Bosna i Hercegovina su majke Srebrenice koje u svoje nasvetije mjesto na zemlji, u njihove Potočare, gdje im kosti djece počivaju, dočekaju, zagrle i požele dobrodošlicu Aleksandru Vučiću i baš svakome spremnom da oda počast žrtvama genocida. Bosna i Hercegoviba su i oni koji bace kamen na Vučića, ali ne bi smjela biti. Bosna i Hercegovina su i oni koji su se uime Bošnjaka od tog napada kamenom ogradili pa pozvali Bošnjake da se prema svetoj Kabi okrenu.
Bosna i Hercegovina su nažalost i oni koji misle kao protojerej Aleksandar Mlađenović, koji nakon fotografije na kojoj djeca veličaju četnike poručuje da stoje “iza svoje djece i iza svega što rade i što su uradili. Ponosni smo na njih i danas, kao što smo uvijek i bili.” Biti ponosan na dijete je lijepo, roditeljski, razumljivo, ali roditeljski je prioritetno zaustaviti dijete koje srlja u propast.
Bosna i Hercegovina su ljudi koji krijući se iza imena (lažnog ili pravog) na nekom profilu ružno pišu svome sugrađaninu druge vjere ili nacije, psuju mu ili prijete. Ali Bosna i Hercegovina su i oni koji se od njegovih stavova ograde, reaguju, kažu – stidimo ga se.
I lice i naličje Bosne i Hercegovine, i lice i naličje njegovog rodnog Sarajeva pogledalo je pisca i kolumnistu Zvonimira Nikolića. Pisao mu uvredljive i čovjeku neprilične riječi na facebook neko bošnjačkog imena i prezimena. Odgovorili Bošnjaci. Kazali da se stide. A Zvonimir kaže, nije onaj prvi, što je ružno pisao, Sarajevo, ovi što su mu odgovorili, oni su Sarajevo.
- Kad dođemo u situaciju da se neko stidi zbog Srebrenice, da odgajaju djecu koja treba da se ipak stide zbog Srebrenice, djecu koja treba da se stide zbog Dretelja, zbog Vijećnice, zbog Starog mosta, e tad ćemo biti jedna sretna država – poručio je u razgovoru za Hayat Zvonimir.
